KNJIŽEVNI PUTOKAZI

26 listopad 2014

[/IMG]







HRVOJE BUBUĆ:
Kako je grunger branio Solin


DADAnti, Split 2013.



Svojim pjesničkim prvijencem, Hrvoje Bubić neminovno plijeni pozornost. Dakako, ne radi se tu o onoj napadnoj „medijskoj pozornosti“, kakvom se primjerice koristila Nives Celzijus u najavi Gole istine i obrani, umalo „izgubljenog“, Kiklopa. Upravo suprotno, zbirkom poezije Kako je grunger branio Solin, autor nas suptilno uvodi u svoju svakodnevnicu za koju će se mnogi članovi akademske zajednice čudom čuditi kako se ona uopće mogla naći u jednoj knjizi, k tome još pod svetim okriljem poezije. Ali Bubiću ništa nije sveto, barem ne svetije od same poezije, koju, u ovom slučaju, s potpunim pravom postavlja na prvo mjesto.
Osim što narator ne vjeruje u Boga, odnosno, degradira ga („Ja sam svoj pastir“; „Ja sam svoj Bog“) za religiju tvrdi da je „cirkus apsolutne poslušnosti“. No nije crkva jedina kojoj autor protestno okreće leđa; izjednačavajući „vjeru“ s politikom, ubrzo se nadovezuje: „ne vjerujem u HDZ ni u SDP. Ako uzmemo u obzir da se danas sve vrti oko politike (a prema Bubićevim navodima i religija je sastavni dio politike), za jednog takvog apolitičnog pjesnika kakvim se Bubić prezentira kroz (često) revoltirane stihove, nema podjele na „crvene“ i „crne“. Boje su potpuno nebitne, sve dok promatramo čovjeka kao savjesno biće.
Polazište Bubićevih likova daleko je od stresnih jurnjava za novcem. Dane započinju bezbrižno, na klupici, „u društvu Ribara“. Sami u svojoj „pustinji“, „crveno sunce“ im „prži leđa“ – „provod za 10 kn“. Daleko od „planiranog života“ („dobra žena, djeca, roditelja na pravim pozicijama“). Lijeni „poput bogalja“. Izvan „svuda postavljenih zidova“. S dubokom vjerom u sebe („to mi je dovoljno“). „Rođeni da umru“, ne žele biti dio „jednolike većine“. Mijenjaju „dan za noć, jutro za sumrak („poput vampira izbjegavam dnevno svjetlo“). S Karlovačkim pivom na zidiću, tu i tamo, pogledavaju ženske. Dobre, jer „jebeš curu bez sisa“. Žele im se „zavući u gaćice“…
Urednik Željko Barišić o Bubićevom pjesničkom izražaju u pogovoru knjige zaključuje: „Hrvoje Bubić neće dobiti nagradu za mlade pjesnike. A i koji će mu kurac“. Usprkos pisanju poezije zbog poezije, ne misleći na nagrade ili pjesnička priznanja, Hrvoju Bubiću je, ipak, dodijeljena nagrada beogradskog Poezina „Hrčak Duda“ za najbolju neobjavljenu knjigu poezije. Ugledajući se na Bubićevu nezainteresiranost za priznanjima, možda bi mnogi pjesnici „željni lovorika“ daleko više dogurali da su umjesto o nagradama razmišljali poeziji. Ili pili pivo s Bubićem na „zidiću“ ispred trgovine.
Hrvoje Bubić, poznatiji kao Fric, rođen 1988., u vrijeme kad je Soundgarden izdao Ultramega OK, Mudhoney Superfuzz, a Nirvana svoj prvi singl, o sebi kaže da voli fine stvari: znanost, umjetnost, književnost, post-punk & thrash metal.
Za 49 kn, knjiga je nabavljiva na: udruga.dadanti@gmail.com








SUPROTNO OD NOGOMETA
Daniel Radočaj

Izdavač: Studio TiM - Rijeka, 2014.
Meki uvez, 103 str.



Suprotno od nogometa je knjiga koja već u samom podnaslovu „Što za vrijeme utakmice rade tvoji prijatelji koji ne vole nogomet“, jasno otkriva autorovu „poziciju“ jer ova zbirka proznih crtica Daniela Radočaja upravo je sve ono suprotno od nogometa. Riječ je o svojevrsnom crnohumornom osliku generacije i to iz perspektive jednog ofsajdera, jednog koji, eto, ne voli nogomet, ali zato voli sve što je suprotno od njega, uz dio onoga “sve što vole mladi”. Jer on je panker, on je drugačiji, on je pripadnik neke supkulture koja gotovo više i ne postoji, ali postoji, pa makar i u naznakama, pa makar u jednom jedinom autentičnom govorniku.
Pisac bilješke o autoru i knjizi Milan Zagorac bilježi kako je „Radočaj onaj Kerempuh, onaj podsmješljivi mudrijaš iz Gruntovčana, naravno prebačen u suvremeni urbani svakodnevni život, onaj koji, eto, i kada dobiva loše karte igra i dalje jer nema druge, zajebavajući se na svoj i naš račun i dalje“.
Zbirku priča upotpunjuju sugestivne ilustracije Ivana Svaguše.

Knjiga je nabavljiva na mailu: knjigaart@gmail.com









VODIČ KROZ KRLEŽU ili PRIČA O GODINAMA OPASNOG ŽIVLJENJA:
Ivan Glišić & Daniel Radočaj




Studio TiM Rijeka 2013.
151 str.
90 kn

Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja, koautorski je istraživački roman Ivana Glišića i Daniela Radočaja o životu, uglavnom mladog, Miroslava Krleže. Tekst je 2010. godine na anonimnom natječaju za prozni tekst Matice hrvatske – Osijek (uz Radočajevu samostalnu zbirku crtica Ponekad bih odlazio k njoj biciklom) proglašen jednim od pet najboljih pristiglih radova. Fragmenti rukopisa objavljeni su u Književnoj reviji i Zarezu.

Urednica knjige, pasionirana krležologinja Suzana Marjanić iz Zagreba u predgovoru ističe: 'Ivan Glišić i Daniel Radočaj, kako uvodno ističu u fragmentu Gudeći slatko niz dlakave uši, u određivanju vlastite metode pisanja ovoga romansiranoga Vodiča, uzimaju u pripomoć Lasićevu strategiju – metodu biografskog silogizma i hipotetičke faktografije. Odnosno, kako navode: 'Ako istraživač nema nikakva materijalnog dokaza za neku činjenicu, on ima pravo pretpostaviti tu činjenicu i njome operirati kao činjenicom, jer na njezino ga postojanje upućuje i čitav splet dodatnih podataka i analitičkog razmatranja (Stanko Lasić: Krleža: kronologija života i rada).' Uz to, kako nadalje bilježe – koriste i ono što Krleža – Subjekt – psihokontraindikacijski 'kazuje o sebi kroz razgovore, ali i kroz djela, a zatim mnogo toga porekne pravdajući se onime da se samo šalio i sprdao i sa sugovornicima, i sa čitaocima, i sa samim sobom. Mi mislimo da je zapravo sam sebi skakao u usta i da nije gudio slatko niz dlakave uši, svjesno ili nesvjesno.'

Ukratko, punk dvojac Ivan Glišić i Daniel Radočaj u ovoj psihobiografskoj rekonstrukciji demonstriraju kako je riječ o sasvim opravdanoj metodi. Tako i npr. nizozemska književna teoretičarka Mieke Bal opravdava psihoanalitički pristup tekstu, uspostavljajući poveznicu između psihoanalize i književnosti, između analitičara i čitatelja. Naime, i psihoanaliza i književnost sadrže dvije osnovne radnje – pripovijedanje i slušanje, gdje i analitičar i čitatelj uspostavljaju Subjekt defragmentiran u niz psiho-cjelina.'

Ivan Glišić, šabački profesionalni književnik i novinar, oglasio se poezijom 1968. Od tada do danas objavio je preko četrdeset knjiga poezije i proze. Glumio je jednog od glavnih likova u filmu Pojačalo i gitara režisera Siniše Dugonjića. Na muziku Raymonda Ruića, njegove tekstove pjevali su i pjevaju mnogi hrvatski izvođači: Darko Domijan (Ulica jorgovana i svi tekstovi na LP-u Pastir kraj vatre), Josipa Lisac (Veče u lunaparku), Tomislav Ivčić (Ždrali), Duško Lokin (Jagode na dlanu), Dalibor Brun (Trenutak sreće), Džo Maračić Maki (Billy The Kid)… Objavio je i romansiranu biografiju vinkovačkog kontroverznog pankera Satana Panonskog Čizme slobode, po kojoj je snimljena i istoimena radio-drama (Drugi program Radio Beograda).

Daniel Radočaj, pulski književnik, svojim aforizmima, poezijom i kratkim pričama zastupljen je u četrdesetak književno-kulturoloških publikacija. Objavio je zbirku stihova Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta (književni klub Branko Miljković, Knjaževac, 2006.), zbirku kratkih priča Velika smeđa fleka (naklada Zigo/Katapult, Rijeka, 2011.) i crtične zapise Ponekad bih odlazio k njoj biciklom (Naklada Đuretić, Zagreb, 2013.). Član je Hrvatskoga književnog društva i Društva mladih pjesnika DIM iz Pule. Jedan je od stalnih suradnika portala www.kvarnerski.com za koji, između ostalog, piše i kolumnu Priče uz crni čaj.

Fragment knjige može se pročitati na linku: http://zarez.hr/clanci/vragolasti-krleza









Zvonimir Grozdić: SANJAO SAM DA SAM UBIO DOCA HOLLIDAYA




Svi ljubitelji "životne poezije" one zapisane kroz tkz. "prozni stih", na ovom linku mogu preuzeti i pročitati digitalnu verziju vrlo dobre štampane zbirke Zvonimira Grozdića:

http://issuu.com/milanzagorac/docs/sanjao_sam_da_sam_ubio_doca_hollida/1?e=7669738/2754107

Štampana verzija ove zanimljive zbirke nabavljiva je kod autora: zvonkopelikan@gmail.com









INTERVJU:
Milan B. Popović, pjesnik, novinar, kolumnist, publicist i kritičar
BRUTALNO – NARAVNO DA NIJE, DOBRONAMJERNO – TO SVAKAKO




1. Kako je došlo do vaše suradnje s Aleksandrom Slađanom Milošević i realizacije spota?

Oduvek sam bio neko ko je istinski poštovao Slađanin umetnički rad i lično, privatno, uživao u njemu. Naša saradnja ima hronologiju. Baveći se rock kritikom u štampanim i web medijima, napisao sam prikaz njenog diska „Fantastično putovanje“. Slađani se taj moj novinski prikaz veoma dopao, te sam lično od nje dobio poziv da ga baš ja javno pročitam na promociji njenog diska, u crnom smokingu, sa megafonom u ruci, na sred, specijalno za tu priliku, blokirane Makedonske ulice u Beogradu, ispred Slađaninih plakata u prirodnoj veličini, i muzičke radnje „PGP RTS-a“, i naravno, više desetina TV, radijskih i novinskih ekipa koje su izveštavale sa njene promocije. Ja sam taj njen poziv da budem deo njene promocije prihvatio i shvatio ga kao veliku čast. Negde u to vreme sam, potpuno ne vezano za Slađanu i njenu promociju, pripremao, radio na svojoj CD kompilaciji „Vreme brutalnih dobronamernika“. Tada sam mnogobrojnim, uglavnom mlađim rock i metal sastavima ponudio da pročitaju moje knjige pesama i da, ukoliko im se neka pesma dopadne i prepoznaju se u njoj, komponuju muziku i napišu aranžmane na neku od mojih pesama. Tek nakon godinu dana od Slađanine promocije i mog prvog susreta sa Slađanom Milošević, poslao sam joj email, u kojem sam je pitao, želi li da svojim učešćem na mom projekat CD-u, da mu da na još većem značaju, raritetnosti i ekskluzivitetu, njenim učešćem. Slađana je momentalno pristala i odazvala se na moj predlog i poziv. Kako je Milošević Slađana zvezda svetskog ranga, ja sam predložio najboljoj rok-metal grupi u Srbiji, „Alogiji“, da zajednički sarađujemo sa Slađanom. Srđan Branković, gitarista i alfa i omega grupe „Alogia“ je pristao i u zajedničkoj saradnji Aleksandre Slađane Milošević, grupe „Alogia“ i moje malenkosti, došlo je do stvaranja i snimanja pesme „Izdaja (ja bih da odmorim dušu)“. Slađana Milošević je zajedno sa Srđanom Brankovićem komponovala muziku i aranžman pesme, napisala je i vokalnu melodijsku liniju, a u saradnji samnom, učestvovala je i u pisanju teksta pesme „Izdaja (ja bih da odmorim dušu)“. Kada se disk „Vreme brutalnih dobronamernika“ pojavio, Slađana, ja i Srđan smo poželeli da nadogradimo našu saradnju i krunišemo je video spotom. Spot je snimnjen, i upravo ovih dana je dostupan širokom TV i „you tube“ auditorijumu da u spotu i pesmi uživa. Ja sam veoma zadovoljan kako je naša saradnja, ovim spotom, dokazala, da pravi, posvećeni i iskreni umetnici, nalaze i moraju naći vremena, volje i snage da svoja umetnička nastojanja iznesu na svojim plećima i dovrše ih, u prkos svima i svemu, za dobrobit celokupne rokenrol i metal domaće, pa i svetske scene. Sve u slavu umetnosti, naravno! Spot za našu zajedničku pesmu „Izdaja (ja bih da odmorim dušu)“ Vaši čitaoci mogu pogledati na internet linku http://www.youtube.com/watch?v=zPTefwmhyjc

2. Kompilacija „Vreme brutalnih dobronamernika“ dala je jedan novi vjetar u leđa srpskom rokenrolu, kako vi gledate na ovaj vaš projekt?

Iskren da budem, najiskreniji, u ovakvom, brutalnom, bezosećajnom i teškom vremenu, ja se zaista divim samom sebi što sam ceo CD projekat osmislio, pronašao donatore za nekomercijalnu muziku, organizovao bendove, objavio, odštampao profesionalni disk sa knjižicom od 12 strana, i maksimalno ga ispromovisao koliko su to moji kontakti i moje mogućnosti dozvoljavale. Takođe, odajem iskreno priznanje svakom pojedinačnom muzičkom sastavu i svakom članu tih muzičkih grupa, koji su uložili svoj maksimalni trud i dali svoj originalni umetnički pečat. Uspeli smo da na jednom mestu i CD-u skupimo nekoliko srodnih muzičkih gitarskih žanrova sa mojom, savremenom poezijom, i povežemo ih zajedno u jednu skladnu celinu koja itekako ima smisla. To je, konsultovao sam se sa više najvećih kolekcionara LP ploča u Srbiji, još od šezdesetih godina pa na ovamo, raritetan i unikatan, jedinstven CD, da je toliko muzičara i sastava komponovalo muziku na stihove jednog savremenog pesnika. Drago mi je da sam prvi koji se toga setio, koji je to sve inicirao i doveo do finalnog stadijuma. Na kompilacijskom albumu „Vreme brutalnih dobronamernika“ nalazi se 18 grupa i izvođača: Aleksandra Slađana Milošević „Alogia“, „Instant karma“, „Abonos“, „Art diler“, „Backbone“, „Tales of dark“, „Broken strings“, „Atlantida“, „Disparador“, „Amaranth“, „A. R. Club“, „Heaven rain“, Iskaz, „Darkshines“, „Asphalt Chant“, „Seraphim“ i „Demether“. Pri odabiru sastava vodilo se računa prvenstveno o kvalitetu, ali i o teritorijalnoj rasprostranjenosti muzičara-učesnika, tako da se na CD kompilaciji, pored nekoliko sastava iz Beograda, nalaze i umetnici iz Kragujevca, Novog Sada, Smedereva, Zrenjanina, Pančeva, Petrovca na Mlavi, Banja Luke i drugih gradova. Vaši čitaoci ceo CD „Vreme brutalnih dobronamernika“ u MP3 formatu, sa knjižicom i press materijalom mogu ekskluzivno i potpuno besplatno skinuti sa mog web sajta www.MolitvaTetoviranogSrca.com i sekcije „download“.

3. Da li biste s nekim bendom s te kompilacije posebno izdvojili suradnju i zašto?

Pored Aleksandre Slađane Milošević i „Alogie“, koji su vrhunski nivo i posebna klasa, najveća moguća danas na balkanskom regionu, ja sam uživao u svim pesmama, svih bendova sa kompilacije, nebitno da li oni imaju iza sebe svoj jedan ili dva zvanična studijska objavljena albuma. Posebno je interesantno naglasiti da moje pesme iz mojih knjiga, onog momenta kada su pisane, tj. kada sam ih pisao i kada su objavljene, nisu pisane da bi bile pevane i svirane. Ta moja ideja da ih „obučem u muzički kaput“, je došla naknadno, tek po izlasku moje treće knjige pesama „Oka da ne ispustim dah“. U tom smislu, za mene je pozitivno uzbuđenje i poseban doživljaj bio rad svake od već pomenutih grupa, sastava i izvođača.

4. Postoji li u Srbiji danas pravi, istinski rokenrol i mogu li se mladi bendovi probiti na sceni?

Naravno da postoji rokenrol. Ja od 1994. godine pišem o njemu u medijima. Više hiljada tekstova, CD recenzija i intervjua sam do sada objavio. Zanimljivo je da su „klimatski uslovi“ tokom osamdesetih i devedesetih godina i kod nas i u svetu, bili povoljniji za bavljenje rokenrolom, nego sada. Čini mi se, tačnije, ubeđen sam u to, da su sada rep, hip hop, tehno i R & B žanrovi koji diktiraju tempo i uslove, dominiraju, kako u svetu tako i kod nas. Mislim da je rokenrol generalno skrajnut, potisnut na marginu. Isto kao i sama poezija, koju ja smatram elitnom disciplinom duha. Jako je teško mladim bendovima, pa i pesnicima da se probiju. Ja sam jedan od onih koji ih u medijima i kroz saradnju, podržava, potencira. Voleo bih da nas je više i da u medijima ima više prostora za rokenrol i mlade bendove. Potpuno ne vezano za moju CD kompilaciju, postoji čitava plejada mladih rock bendova poput sastava „Eon“, „Filthy cathouse“, “Hashish Club”, „Art diler“, „Stereo tip“, “Clyde”, “Argus”, “Dark sky“, „Rok bulevar“ i zaista mnogih drugih, kojima svakako treba dati šansu i podržati ih u njihovom umetničkom radu. Ima i izvrsnih pesnika i proznih pisaca poput Enesa Halilovića, Vladimira Pešića, Radovana Nastića Bensedina, Tamare Lujak, Nikole Mitrovića, Branka Radakovića, Bojana Bruknera, Marka Živanovića, Jasmine Malešević i mnogih drugih koji su svojim radom zaslužili daleko veće i više pozicije od trenutno aktuelnih.

5. Iza nas je već više od tri desetljeća od formiranja legendarnog „Novog vala“, koliko je taj pokret po vašem mišljenju promijenio ondašnju Jugoslaviju i Srbiju?

Svakako da jeste uticao na svest, omladine, pre svega. Kulturološki, duhovno i idejno. Neki od najbitnijih albuma srpske muzike su kompilacije više izvođača: “Paket aranžman” (1980.) i “Artistička radna akcija” (1981.). Dvadesetak godina kasnije, na stihove vladike Nikolaja Velimirovića, poznati muzičari su uradili muziku (“Pesme iznad istoka i zapada”). Danas je objavljena nova srpska rock/metal CD kompilacija (moja i naša) “Vreme brutalnih dobronamernika”. Videćemo da li će nas i ko će nas naslediti i kada…

6. Koliko muzička kritika danas ima ulogu u formiranju muzičkog ukusa?

Ne kao nekada, u to sam siguran, ali je javna reč i dalje veoma ubojita i dalekosežna. To sam osetio i kao novinar i kao pesnik. Dakle, i sa pozicije umetnika, autora i sa pozicije promatrača, kritičara i prezentera.

7. Kao književnik i pjesnik, kako vidite situaciju na literarnoj sceni Srbije?

Citiraću ovog trenutka mog prijatelja, izvrsnog novinara Branimira Loknera koji mi je jednom prilikom rekao: „Milane, pobednik je onaj ko duže izdrži“. Gotovo da nema jakih autorskih ličnosti, produhovljenih i obrazovanih, dobronamernih, argumentovanih, čije pero seče kao mačem i ostavlja dubok, nezaboravan trag. Sećam se legendarne, drage i poštovane Jadranke Janković-Nešić, tu je senzibilni i sofisticirani Aleksandar Žikić, nezaobilazni, moj prvi novinski urednik David Vartabedijan, potom Branko Rogošić, vanserijska Olga Stojanović i Peca Popović, istrajni Ivan St. Rizinger, Olga Kepdžija, Vladimir Janković Džet, Ivan Ristić-Rista, Slobodan Vlaketić, Vasa Radovanović, mladi ali beskrajno inteligentni i puni entuzijazma: Nebojša Lakić, Dragiša Radulović, Miloš Najdanović, Nenad Novković, Dragiša Đorđević, Aleksandar Alek Jovanović, Predrag Novković, Miloš Živanović, Ana Lukić, Marko Ristić, Boban Pantoš i drugi. Sve su to izuzetno jaka novinarska i urednička imena koja su bila prva pera nekada, ili su to još uvek, trenutno, sada, i biće i dalje, verujem. Ja se trudim da od mnogih od njih, naučim što više, i uklopim njihova iskustva sa svojim stilom pisanja i svojim stavovima.

8. Kakvi su vaši planovi na muzičkom i književnom planu?

Nova knjiga pesama je spremna, već napisana. Odlučio sam da je sačuvam za neko buduće, bolje vreme. Mislim da ću uskoro organizovati i objaviti još jedan muzički CD sa mojim pesmama i raznim izvođačima. Trenutno, pišem muzičke CD recenzije i književne kritike u par štampanih medija u Srbiji i Crnoj Gori. Imam dosta ideja i umetničkih planova. Siguran sam da me niko i ništa ne može zaustaviti.













Daniel Radočaj: PONEKAD BIH ODLAZIO K NJOJ BICIKLOM
109. str.
90 kuna



„Ponekad bih odlazio k njoj bicklom“ nova je knjiga pulskog pisca Daniela Radočaja, o suživotu Nje (darkerice) i Njega (pankera) te svim onim stvarima koje su, zajedno, željeli napraviti a nisu stigli. Ova romantična komedija bez dlake na jeziku, 2010. godine na anonimnom natječaju za prozni tekst Matice hrvatske – Osijek proglašena je, pod radnim naslovom „Ona navodno ne prdi“, jednim od pet najboljih pristiglih radova. Iste godine, rukopis razlomljen u stihove, pod istim radnim naslovom, proglašen je i jednim od pet najboljih radova pristiglih na natječaj udruge "Jutro poezije" u konkurenciji za nagradu "Josip Sever". Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture, za zagrebačku nakladu Nakladu Đuretić & Studio moderna d.o.o.
Daniel Radočaj objavio je i zbirku stihova „Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta“ – Književni klub Branko Miljković, Knjaževac 2006., te zbirku kratkih priča „Velika smeđa fleka“ – Katapult/Zigo, Rijeka 2011.

Ulomak iz knjige:

Mi svakako nismo par poput onog Šekspirovog, koji bi svojim intenzitetom razmjene sentimenata mogao zadiviti slučajnog promatrača ili još bolje čitatelja. Ipak smo mi likovi koji po potrebi prde, podriguju i obavljaju veliku nuždu uz neizbježne zvukove. Ponekad preskočimo i oprati zube prije spavanja, usprkos pirjanom luku u prilogu večere. Znam, nismo baš reprezentativni. No ne bi ni Romeo toliko jurio za onom svojom Julijom da je kod kuće imao PlayStation. Ili da je živio u našem stanu preko puta kojeg dragstor prodaje jeftino pivo, čitavu noć.

Uz prigodan popust, knjiga je nabavljiva na: knjigaart@gmail.com









TRI RADIO-DRAME U IZVEDBI 2. programa Radio Beograda
po istoimenim knjigama šabačkog književnika Ivana Glišića
Adaptacija: Ivan Velisavljević
















ŠTA ĆU KAD TE VOLIM: Nihad Mešić - River
2013.




Putnički vlakovi danas rijetko zalutaju u Tuzlu, pola industrije ovog grada ne radi. I onaj ispisan grafit „Satan Panonski“, koji je nekada „krasio“ zid blizu tuzlanske željeznice, na zgradi Bosanskog kulturnog centra, proteklog desetljeća, nepovratno nestaje u nekom novom, digitalnom vremenu, zajedno sa sasušenim korijenjem jedne proživljene supkulture. Ipak, nije sve zamrlo, nešto se još dešava, stvara, rađa, a tome je najbolji dokaz i ova novoobjavljena knjiga Nihada Mešića – Rivera. Njome će nas autor nostalgično odvesti na virtualni put u Sarajevo. Pokazat će nam Bosnu. Dok je Mjesec iznad oblaka nad Tuzlom, prošetati od Slatine do Skvera, od Skvera do parkirališta, preko Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice. Vidjet ćemo i Dubrovnik – grad koji je „i veće depresivce“ vadio iz emotivne gabule. No, svakako, „Šta ću kad te volim?!!!“ nije geografski atlas. Slijedeći promišljeno postavljene markacije, stižemo u središte pjesnikovog srca, „raspolućenog“ na poraz i nadu. Ondje, niti nakon četrdeset i četiri godine života, vrijeme nije uspjelo isprati Ljubav.
Poezija Nihada Mešića – Rivera zvuk je Beethovenove Mjesečeve sonate. Miris pite od jabuka koji se širi iz rerne. U njoj Idoli „dobuju kišom u ritmu tam-tama, kroz noć“. Svjetlo je to na proplanku što „probija se kroz šumu i poziva na put“ – do iduće pjesme kao „neke nove bajke“ omeđene zvonkošću stihova (čak i ako zagonetno „ćute svakim bilom“).
Autorov lirski Subjekt je hrabar i ne boji se voljeti. Njegova emocionalna davanja nisu dio proračunate investicije od koje se očekuje „povrat uloženog kapitala“ i „dobit“. On ne samo da je spreman prihvatiti rizik neuzvraćenih osjećaja, već uspješno izvlači logiku iz vlastitog neuspjeha: „Nedostaješ mi. Ipak, ponosa mi je nešto još ostalo. Neću te nazvati“. Kao „narančasti vosak mirisne svijeće“ smještene na radnom stolu strpljivo čeka da nekome „zamiriše ili zasmrdi“. Bitno je pripaliti fitilj, svjetlo će već nečiji otjerati mrak. A opet, ustrajan je u svojoj potrazi za toliko potrebnim unutarnjim nepretencioznim zadovoljstvom: „Ne polazi mi autobus u pravcu sreće. Nije da kasnim. Linije nema. Ako je sam ne uvedem“.
U sto devedeset i tri centimetara njegove visine, stane neizmjerno puno stihova kojima nas ovaj pjesnik časti. I mnogo više emocija koje se, neminovno, u njima nalaze.
Valja napomenuti, „Nihinu“ sam poeziju dvaput doživio uživo. Prvi put na Međunarodnom književnom festivalu u Rijeci 2012., drugi put na DIMljenju po birtijama, proljeća 2013. godine u Puli. Stoga si dajem potpuno pravo reći kako Nihad Mešić – River nije samo čovjek koji zna dobro napisati pjesmu, on je pjesnik koji je zna dobro i pročitati!

(Iz predgovora zbirke)








2. festival Miroslav Krleža u Zagrebu

Festival traje od 01. do 07. srpnja 2013.
Bogat program možete pogledati na ovom linku:
PROGRAM 2. festivala Miroslav Krleža






TRAG KOJI OSTAJE: Branko Radaković
ili Ljubavni zanos jednog kozmopolite
piše: Denis Kožljan

Tebi se obraćam Branko i kažem: "Da te nema, trebalo bi te izmisliti!" Da, stojim pri svojoj tvrdnji jer sam napokon pozabavivši se tvojom zbirkom pjesama "Trag koji ostaje", našla bar donekle svog istomišljenika. Iako si mlađi od mene gotovo dva desetljeća, zadivljuje me tvoj životni stav u kojem podržavaš slobodu, slobodu umjetnosti, govora, života uopće. Nemiran si ti duh, osjeti se to, u svakom tvom stihu u kojem pronalaziš izlaz iz labirinta ustaljenih normi, vremena i pravila i želiš okušati neke nove dimenzije, mogućnosti oblikovanja Kozmosa. jasno je pri tome kako ni u snu ne pomišljaš biti statičan u svom naumu, već neprestano istražuješ sve pore društva koje je često nemilosrdno prema nama umjetnicima i pobornicima multimedijalnosti. Pa zar nije najveća sreća jednog čovjeka, individue, ili kako god, kad se među svojim prijateljima, pa i neprijateljima, možda može dokazati nekim novim kvalitetima, nekim drugačijim ostvarenjima jer se onda tako podiže njegov vlastiti ego, a što je ipak potrebno svakom umjetniku za pronalazak novih stvaralačkih mogućnosti. Pročitah kako se Branko trudi u svojoj umjetnosti biti što beskompromisniji, kako nikako ne polazi za floskulama a koje tvrde da u umjetnosti treba biti specijalista, samo u jednoj grani.

Sve je to potvrđeno na osamdesetak stranica govora tvoje duše, ali jednako tako i bunta prema jednom ustaljenom pravcu , prema društvenim normama koje sputavaju, guše. Za sve one koji još nisu upoznali tvoju pjesničku sposobnost, treba reći kako si iskoristio u ovoj zbirci pravi trenutak i dao cijelog sebe ne bi li očistio dušu na neki način od loših trenutaka ljubavnog zanosa ili možda neke loše sreće. Uglavnom u svakom stihu, a koji slikovitošću, tmurnom atmosferom, pa i crnim mislima ponegdje podsjećaju na Boudlearea, osjeti se neka nostalgična slika vremena kad si očito bio zaljubljen, kad te onda u tim danima rane mladosti ljubavni zanos dizao sve do neba. Liričnost jednostavno isijava iz svake strofe tvog pjesničkog djela:..."bilo nam je lepo kao u snu"...."to su trenuci kada ste srećni, časovi sopstvene moći, energija i snaga, ludilo i beskrajne noći..."Prelijepo si iznio svoju zaljubljeničku sreću u "Baladi i zaljubljenima" ("pevao sam joj pesme, čitao poeziju, želeo sam imati nju")...Njene su te oči podsjećale na dodir raja...kako uzdignuto rečeno! Kroz čitavo djelo prisutne su metaforičke slike odnosno vjerni prikazi Brankove duše, stanja omamljenosti u kojem smo se mnogi uspjeli zasigurno prepoznati.Ali akako bi to bilo, kad bi bilo, hm....život je satkan od visina i padova, od ljubavnih zanosa ali trenutaka samoće,razočarenja, depresije zbog gubitka voljene, zbog nerazumijevanja svijeta oko tebe. Vjeruj, našla sam se i ja u takovim situacijama i upravo izlaz kao i ti, pronašla ponajprije u stihu, dakle pjesničkom izrazu, a onda dalje fotoaparatom, bojama i kistom putujem tražeći nove ideje, pobjeđujući unutarnje košmare. Jedan od takvih, ti si moj umjetniče, tako stilski dobro,prikazao u svojoj pjesmi Ljuto more(gdje za sebe kažeš kako si kapetan broda što propada u moru osećanja...To "Ljuto more" je zapravo ovaj vanjski , tako često okrutan svijet koji poput plača razara dušu...)

A onda , odjednomi to zrno koje pokreće naše emocije, koje raspiruje vatru ljubavi izgubi se negdje na pola puta. I to se tebi desilo u drugom djelu zbirke gdje imenice tama, crnilo, sivilo, samoća, praznina, bolest, izmjena svjetla i tame, dočaravaju situaciju možda neke "nerazjašnjene izgubljenosti", nemoć pronalaska biti svoje egzistencije. ..."U sobi, prašnjava prošlost, liže okupanu rosu..." u crnoj sobi budan"...Nije li se i Poe tako često budio s osjećajem unutarnje patnje, i hladnoće? Vidljivo je, jasno, da si čitajući stihove ovih vrsnih svjetskih pjesnika, uspio isplesti vijenac jedne sasvim neobične, jake poezije koja progovara o tvojim trenucima slabosti, kad umjesto cijele strofe, uspijevaš izustiti tek Krik: "Postoji li cilj Puta"? Naravno da postoji...Jer tek onda kad maske padaju, a to je neminovno, onda se desi toliko potrebno Otkrivenje...nema više napetosti...Pitam se tko ima prava reći kako je Branko Radaković kontroverzni umjetnik (a govore)...Zar je to kontroverzija kad mlad čovjek, javno očituje svoj bunt i kritizira društvo, na način koji je samo njemu svojstven (..."u mojoj sobi senke su sive...za takvu mladost...strukture su krive)...? Zar je to kontroverza, kad se na sceni, ponajprije pjesničkoj, a onda i glazbenoj pa onda i filmskoj, pojavi umjetnik u liku Branka Radakovića, kojemu "nije potrebno vrijeme", kojemu "nije potreban kraj" koji želi biti samo "slobodna ptica", koji nikome ne želi dati svoj život ali istovremeno žarko voli svoj put.

Emocije, osjećaji duše pa onda i tijela kao reakcija na zaljubljenost ili možda samoću, depresiju, razočaranost...to je TRAG KOJI ZAUVIJEK OSTAJE u moru prolaznosti vremena nekih novih okova i trovača ljudske sreće. Radaković je očito momentalno izabrao svoj pravac i ja ga podržavam ali i čestitam na ovoj veoma upečatljivoj pjesničkoj zbirci.

kontakt autora: baneradakovic@yahoo.com






PREDSTAVLJAMO: Zoran S. PILJEVIĆ

rođen je 22.06.1965 god.
objavljivao svoje pjesme u većini
časopisa za umjetnost i kulturu,
u velikoj Jugoslaviji.

Objavljene knjige :
Fenjerska Svetla ( 1995 ) ,Novi svet,Priština.
Noć Svete Slike ( 1997 ) .Gutenbergova galaksija,Beograd.
Severni put ( 2008 ).Vranjske knjige,Vranje.
Beleške iz Ĺla i druge ( 2009).Vranjske knjige,Vranje.



MOJE MJESTO NA OBALI

Moje mjesto
na obali sjevera
kad sumrak doziva
iz njedara vjetrova.

Dok govoriš
moje ime
tako jednostavno
a snažno,kao dodir vjetra.

Izgubljene korake brojimo
brodove na pučini,
ptice umorne
između početka i kraja priče.

Na mom mjestu čekanja
obala zaćutana
govoriš nešto sasvim tiho
o besprekornoj daljini.

Dok imam taj osjećaj
spajanja sjenki i vala
uzdižem se iz sjećanja
do najviše tačke spoznaje.





NJEGOŠEVOM

Kišno jutro,
koraci iza,
ostali,
već prošli,
nedostaje neka
daljina ,slika.

Njegoševom
kao kroz čekanje,
beskrajno,
preko prelaza
kopni noć ,nestaje.

I kad se smogne
ćutnja,
tako opipljiva,
nadohvat kao pijanstvo
poslije crnog vina.





SVE PRIČE

Mi smo zatočenici
ovoga brda
na kojem vjetrovi biju,
traga duge poslije kiše
moja tiha pjesmo!
U ruci trag rose,
rano jutro se prikrada
preko usana napola riječ.

Klizi prema tebi
kao pero tragom
na bijelom papiru,
ja sam tu negdje
na pola puta prema snu.

S ključem skrivenim u njedrima
kada se vratim,
kada ponekad svratim
sa žutim cvjetovima za tebe,
moja tiha pjesmo!
Mi smo zatečeni
s pogledom u nepoznatu daljinu,
obamrli od nestvarne slutnje
i posustalog daha.

I hoću do vrha,
korakom za korakom u ovom plesu
pijanom!
Mi smo zatočenici ovoga brda
gdje slike su nestvarno vatrene,
kao brodolomstvo preko valova
s potopljenim mjesecom u vodi.

Dok strune violina
se čuju,
ponirem ,poniremo!
U trenu kad poželjena je tišina
i kad bijeg je nestvarna potreba,
nestvarni ples povlači.

Vino ljubi
tamo gdje najviše zalutali smo
u izgubljenom trenu starog romantika,
kad kiše prate dugo
smišljanu nakanu
i kad srušeni su svi prelazi.

Sami smo!
Među mnogim obespokojenjima
i pitanjima gdje se uspeti ?
Ponirati bez bola?
Neka gori nebo ispod kojeg smo
zalutali!

U lavirintu,
u voćnjaku utočište prećutali,
gdje smo, šta je pod kaputom starim?
U džepu skrito,
toliko snažno na dohvatu
moja tiha pjesmo?!


lyricsstihovi.blogspot.com/

fenjerskasvetla.wordpress.com/.wordpress.com



NAKLADA ZIGO - EDICIJA KATAPULT

Dosadašnjih osamnaest štampanih izdanja Katapultove edicije za riječku nakladu Zigo možete prolistati na sljedećem linku. Po odlomak, u elektoronskoj verziji i to potpuno besplatno: http://issuu.com/zigo_rijeka/docs




BESPLATNE ELEKTRONIČKE KNJIGE: Udruga Katapult iz Rijeke digitalizira svoja dosadašnja papirnata izdanja

[/IMG]

Udruga Katapult iz Rijeke, 2013. započela je s predstavljanjem digitalnih izdanja naslova iz Edicije Katapult. Do sada su kroz platformu ISSUU na web stranicu podigli prva dva naslova SMEĆE (Kapidžić/Krivac/Novković) i SNUFF FILM (Goran Dević). Namjera je kroz e-Ediciju podsjetiti staru publiku, a novu će upoznati s knjigama koje su se kroz Ediciju Katapult objavljivale od 2005. do danas, pomoću digitalnih, user-friendly izdanja koja se lako čitaju, dostupna su u svako vrijeme i gotovo na svakom mjestu, ne zagađuju okoliš, a uz sve to još su i besplatna! Znači, u skorije vrijeme, osim za sada objavljena dva naslova, možete očekivati još dobre i besplatne literature.

Što reći nego - uživajte! Knjige pronađite na linku: http://issuu.com/udruga_katapult

Više o Katapultu pročitajte na službenim stranicama: http://joomla.katapult.com.hr/







PREDSTAVLJAMO:

Djorjde Aćimović
Rođen 19. jula 1981. godine u Beogradu. Svojom poezijom i prozom zastupljen je u mnogim književnim zbornicima i internet-sajtovima.
čitajte ga na: http://horheakimov.mojblog.rs/


K KAO KYLE KORVER

...kano kuvane kosti krokodila...

Kurzivom pisana reKurzija
Kverc tas.tatata.turom zaplenjenog Uzija
šlih.tanje niKad tanje
podebela KloaKe proturzija
još uveK znam šta sam srao predprošlog leta
poslednja s.eksKurzija
Ljoret del č.Mar, proliv Ko emulzija

Kurva je prebegla, prihvatila je Gruzija
neprirodna Kvazimodo fuzija
ličnosti, neopravdana pornografsKa fisija
nemoguća misija, za punogrtKog Izija
mačaK Tom se penje na KuKuKruz
Džeri ga opali štaKicom po glavi
Kao Kluz odelo od muKe poplavim

KaKo da verujem neKom Ko se samo hvali
zaspem u troli i Kao beba balim
zaspem balu sena sKupocenim benzinom i šibicom palim
ruralni mentalitet Kaljav, budjav, propali
zašto se danima niste Kupali?
mazali se belim luKom Ko Salvador Dali
iz smrsKanog PiKasa prsti su ispali

Kažu vozio je dvesta
odoše Kod sv. Pere s facijalnog mesta
sa lica Zemlje otKućena gnezda
oteKla, hipertrofična nadbubrežna žlezda
uzbudjenje pulsira Kao sjaj zvezda
nedostataK ambicije me vozi u bezdan
ambis tada izgleda Kao prazna šerpa

Kuvaću šta bilo, šta belo, samo neK je jelo
HCl me vari i Kvari mi telo
grešio sam Kažu 'pop ti neće držati opelo'
Opel mu je Kanda crn Senator B devedeset drugo
serator u crnom sa Kudravim drugom
u crnoj haljini negde u daljini čuje se da zavija Kuče
prugom 'mesto Mileta ide Ešton Kuče.r




MOLIMO POKUŠAJTE KASNIJE


... jednostavno van dometa ...

Niz staklo na prozorima slivale su se kapi kiše, najpre sporo, dok jedna ne bi uhvatila drugu, zatim bi nestajale u trenu. Stakla na naočarima zaboravljenim pored Igre staklenih perli prelamaju svetlost koja dopire sa TV-a sa kog ne dopire ton. Staklo ekrana je musavo po ivicama tako da se prave mala ostrva prljavštine, koja su preživela krpu, odvojena od kopna prljavštine koje se u tankom sloju hvata na sam rub stakla. Neobrisivo kopno i arhipelag koji nema ko da obriše. Staklo u kupatilu je primilo na sebe više od trideset Judinih srebrnjaka, i sada mi, premazano srebro nitratom, svakim danom izdaje ko sam ja. A ja to ne konstatujem. Vidim samo bradu od tri nedelje. Staklo sijalice u kupatilu ne ispunjava svoju svrhu. Bolje se snalazim u mraku. Obrijaću se sutra po danu. Možda.

U polumraku porte sedela sam sama. Stakla na vitražu bila su mokra spolja ali se to ne vidi. Kiša je padala i kada sam došla. Jedna sveća dole, voštane suze kaplju na stakleno postolje sa praznim mestima. Nema praznih mesta. U staklu izloga, dole niz ulicu, kućica bez prozora. Lutka se plaća posebno. Umesto lica vidim samo svoje Murano mindjuše. To jedino nije crno na meni. Flaša je razbijena od zid na kome piše, ČEKAJ ME DOK SE NE PROBUDIŠ, srča je zelana, slova su crvena. Brisači škripe preko vetrobranskog stakla ali kiša je neumoljiva. Zgrade su neumoljive. Čelik i staklo, kako je samo to moguće. Sve je moguće. Ništa nije nemoguće. Ništa je sve ali niko ne želi da to potraje. Sve je ništa traje malo duže. Moj fokus je na staklenim nogama. Posustajem. Treba mi da sednem. Ali osim ivičnjaka nemam gde. Ivičnjaka Mlečnog puta.

Armirano staklo na vratima lifta ima svoju liniju života koja počinje dole levo a završava se gore desno. Neko poprilično jak živi u ovoj zgradi. Znam ko sigurno nije. Izlazim kroz staklena vrata, na staklenu ulicu. Kiša radi ono za šta je i poslata na grad. Zavarava trag i udara glazuru. U glavi mi se javlja melodija za kišu. Ne idem nigde. Bare se primamljivo presijavaju, hipnotišu. Svaka bi mogla biti metrima duboko jezero na čijem se dnu krije odgovor na bilo koje pitanje. Onda zgazim u prvu, jedva okvasim djon i potpuno je raspršim. Na staklu stanice odmah pored ZABRANJENO LEPLJENJE OGLASNOG MATERIJALA stoji IZDAJEM SOBU ZA SAMCA, POVOLJNO svi telefoni su potrgani.
Nailazi tramvaj. Ulazim i sedam do prozora.

Utrčala sam u trolu i sela. Danas je neki praznik pa su svi kućama, u svojim sobama, pred svojim staklenim kuglama. Ne verujem u budućnost. Ne verujem u susrete. Napolju je samo ko mora. Ja moram. Mene zatvoren prostor guši iako nema nikoga. Osećam se kao muva pod čašom. Grčim se da poletim, letim bez glave, udaram u staklene zidove koji nikako da se slome. Zato se ja slomim. I onda me samo puste. Pusti me. Puste me na kratko. Samo da bi me posle opet uhvatili. Uhvaćena sam u taj stkleni lavirint, iz kog, bez obzira što se kroz njegove staklene zidove vidi da je tamo, vani, sve zeleno i osunčano, treba pronaći izlaz. Na starinski način. Peške. Putem ponavljanja neuspelih pokušaja. Jedini put iz svakog lavirinta je put neuspelih pokušaja. Opet sam pokušala i opet nisam uspela. Slepoočnica mi je naslonjena na staklo i čujem svoju mindjušu kako lupka po prozoru svaki put kad vozač prikoči pa krene. Staklo od staklo.

Na jednom mestu na kružnom toku glavnog gradskog trga, često se desi da se dva električna vozila toliko približe jedno drugom, prozori se gotovo priljube tako da bi se moglo čuti lupkanje mindjuše ili melodija za kišu.

Ali kao u zatvoru duplo staklo bude dovoljno da razdvoji dva sveta.









VEČER UNDERGROUND POEZIJE PULSKIH PJESNIKA

U subotu, 09. 02. 2013., 19:00h, Društvo mladih pjesnika – DIM iz Pule, u oštariji Ferlin, selu Savičenta, predstavlja underground poeziju u izvedbi sljedećih članova:

Patricija Softić – vanzemaljka, majka još jedne petogodišnje vanzemaljke, i novinarka ovisnog lista Glad Istre. Veliki je idealist i utopist, još uvijek znatiželjna kao dijete i previše analitična pa je pisanje drži s prave strane one tanke granice između razuma i ludila. Rođena je 16.10.1978. u Puli, na dan kada je Ivan Pavao proglašen papom, na što kaže "Eko, ja se rodih ujutro, a njega oko podne proglasili papom. Mada prezirem Crkvu, a vjerujem u Boga, njega poštujem, bio je dobar čovjek".

Bruno Brežac – proizveden 1987. u SFRJ, što znači da će trajati duže od kapitalističkih igračaka ako je suditi po Iskrinom mlincu za kavu koji još uvijek radi. U svojoj poeziji brutalno iskreno razgoličuje i demistificira muško-ženske i ine međuljudske odnose. Još ni jedan izdavač nije uočio njegov enorman talent.

Daniel Radočaj – rođen je 07. ožujka, 1979. godine u Puli, gdje i živi. Svojim aforizmima, poezijom, i kratkim pričama, zastupljen je u četrdesetak književno-kulturoloških tiskovina s područja bivše Jugoslavije, i izvan nje, u prijevodu na engleski, makedonski i poljski. Objavio zbirku poezije «Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta» – književni klub Branko Miljković – Knjaževac, 2006., i zbirku kratkih priča «Velika smeđa fleka» – Zigo, edicija Katapult, Rijeka, 2011.

Da sve ne ostane samo na riječima, potrudit će se, također puležanka, Olja Grubić izložbom crteža. Olja je apsolventica na Akademiji za Vizualne Umetnosti u Ljubljani, i do sada, izlagala je u Puli, Rovinju, Labinu, Ljubljani, Zagrebu… itd. Dobitnica je i nekoliko likovnih nagrada i priznanja.

Moderator večeri bit će Mario Benčić, sponzori Istrijanska Županija i Ministarstvo kulture RH.

Uz palentu, šugo, i pokoju dobru kapljicu, domaćin GRILL PEACE UNITED – Šikuti Machine, srdačno vas poziva! Smijeha neće nedostajati!









Franko Bušić:
PONEKAD JE PIVO BOLJE OD ŽENE A KAUČ UDOBNIJI OD BRAČNOG KREVETA




DADAnti, Split / 2012.

Svekolika umjetnost Franka Bušića (književnost, slikarstvo, performans, gluma) neminovno se ističe među onim umjetnicima koji, na plećima posredničkih giganata, ne iskaču iz svake plaćene kulturološke rubrike. Upravo taj «underground» Bušić pretvara u medij pomoću kojega se, vješto ali i oprezno u smislu bilo kakvog neopravdanog pretjerivanja, primiče selektiranoj publici.
Nakon osam objavljenih knjiga (proza, poezija, haiku) autor se ponovno predstavlja čitateljima, i to konvencionalno-eksperimentalnim ali uglavnom ljubavnim pjesmama. «Ostani noćas doma» zbirka je stihova pretočenih u integrirane preslike slika i obratno, čime one već postojeće – pjesničke slike tvore takozvano dvodimenzionalno pismo. A kada je o slikama riječ, budite oprezni s mogućim uvredljivim kritikama. Franko Bušić je temperamentan Splićanin i prema vlastitim riječima, pričinjava mu «veliko zadovoljstvo biti umjetnik koji svojoj umjetnosti, pored intelektualne, može pružiti i fizičku obranu»! S književne strane, on je pjesnik dobronamjernik što svojim stihovima «opija one malobrojne, senzibilne u kojima još iskra žari». No nemojte ga olako shvatiti, guši ga «dosadna patetična poezija nejebanih žena i starih pijanaca».
Bušić prste svojih ruku spretno koristi dok slika ženske aktove. Koristi ih i dok piše o Njoj. Ponekad mu ih Ona «zarobi svojom utrobom». Ponekad njima prolazi po «grudima, bokovima i kosi jedne druge slikarice». Prsti kao alat, žene kao medij. Poezija kao rezultat rada. Mozak kao «spolni organ» za svaku od njih, ponaosob: Antoniju, Moranu, Mihaelu, Kseniju, Blanku, Irenu, Ženu u crnom… Pa i Njegovu maloljetnicu. Sve su one njegove muze, njegova neiscrpna inspiracija. Opčinjavaju ga «ženstvenom melankolijom». Visokim potpeticama. Uzdasima. Lakiranim noktima, crnim očima, dugim besramno razgolićenim nogama. Njihovi susreti su «krajnje neobični» (njoj pilsevi njemu rakija). Ponekad, poput buntovnog romantika, neku od njih sanja. Ili kleči pred njenom slikom. Ona je za njega najljepši model, iako zna da je luda (na njegovom krevetu «bocom trlja klitoris»). Tada «bježi poput golobradog dječaka iz okrilja njenog stana». Ostavlja susrete «krajnje nedorečenim». Putem se ispričava za sve izrečene uvrede i laži. I naposljetku ostaje sam, «autsajder i tuđinac u moru Turaka».
Ima «nešto erotično» u pismima koja autorov pjesnički subjekt dobiva od Nje. Usprkos tome, svjestan je činjenice da je «ponekad pivo bolje od žene a kauč udobniji od bračnog kreveta». Na njemu se jedno jutro probudio i shvatio «da se više ni oko čega u životu ne mora truditi» – žene će i dalje same dolaziti ili odlaziti. Svejedno, mnoge od njih, bilo na svom kauču ili njihovom krevetu, on će opet strastveno «zanjihati». Kao što se, primjerice, «njišu čempresi nad grobovima zaboravljenih pjesnika».

Iz zbirke:

ŠAMAR

kaže curka da će me prebiti
ona i njena ekipa
ako opet budem pisao na fejsu
o tome što nas dvoje radimo

mislio sam je išamarati
i izbaciti golu iz stana
i rekao sam joj to

jesi ikad udario ženu
upita ona
sad već brže navlačeći čarapice
jesam
bivšu ženu
jesam
irenu isto
da irenu isto

zato su te i ostavile

nisu me ostavile
pojeo sam ih

i nije nam baš neka priča
nakon vjerojatno najboljeg seksa
ali
jebo je hitler
kako može tražiti od pisca
da ne piše o najzanimljivijim doživljajima








OHNE FILTER / Živko Ivković / Kulturni centar Šabac / 2012.

[/IMG]

Ohne filter novi je nastavak dosadašnjeg niza rock-romana, neumornog šabačkog autora i vječitog rockera, Živka Ivkovića. Ne samo o crnim vinilima, već i o svom tom proteklom vremenu u kojem su ljudi živjeli od plodova svog rada. Priča je to o raspadu zemlje u kojoj su svi živjeli barem pristojno. O vremenima u kojima nisu uspijevali samo režimski umjetnici, te nezasluženom uživanju u preko noći stečenim dobrima. Zemlji političara, profitera, klirik oligarhije. Narodu koji je od dva ponuđena puta uvijek birao onaj gori, stravičniji, onaj koji će ga koštati glave, sve zarad tradicionalizma… I što prosječnom čovjeku preostaje od takve sredine u kojoj je rođen, ne svojom krivicom? Pretraživati, pročešljavati i prisjećati se – ako se autora pita. Krenuvši od davnog detektiranja dobre mjuze među radijskim šlagerima (The Beatles), preko kupnje prve gitare (akustične, koja se kasnije u višem stupnju entuzijazma zamijenila električnom), do osnivanja prvog benda: društvo iz osnovne škole okupilo se 1980. pod nazivom Zašto da ne. Praše na tada aktualne državne praznike i malu maturu. Momci su inficirani virusom rock’n'rolla, lijek još nije pronađen a bolest je vidljivo uznapredovala. Fokus veoma brzo prelazi s garažnih demo snimaka i singlova, na prve LP-albume. Redaju se nezaboravna glazbena imena, kao što su: Agata, Metalni đavoli, Levo – desno, Solomon Burke, Kerber sa svojom turnejom uz Uriah Heep, Crveni koralji, Smak, Dubrovački trubaduri… I Ivan Glišić, šabački underground književnik se tu pribilježio, kao jedan od začetnika punk-pokreta na prostoru bivše federacije, jer je, eto, u svom dubokom samouvjerenju, opstao čovjekom, do dana današnjeg. Izvjesni danas imaju problem pomanjkanja moždanih ćelija. Sustižu nas neka druga vremena. Digitalna. Brža. Stresnija. Na jedan CD mogu stati svi albumi nabrojeni u knjizi, ali ne i topao zvuk pucketanja gramofonske igle. A ovo je priča upravo o tom pucketanju. Ljubav je to velika, svi se mi ponosimo vremenom u kojemu smo odrasli! S potpunim pravom.

Više o autoru i njegovom radu:
http://www.zivkoivkovic-forever-rocknroll.site90.net/

http://od-civija-do-goblina.50webs.com/







Otvoren konkurs za kuću za pisce 2013.

Danas je otvoren KROKODILOV konkurs za Kuću za pisce za 2013. godinu.
Konkurs je otvoren do 15. februara i vaše prijave možete slati na mail:

festivalkrokodil@gmail.com

Prijavljujte se!
Više o natječaju na službenim stranicama:

http://www.krokodil.rs/








Međunarodni književni susret


Članovi ARTE-grupe iz Beograda: Gordana Vlajić, Irena Miletić, Ljiljana Crnić, Vladimir Blagojević i Miodrag Jakšić, gostuju u Rijeci i Istri

Hrvatsko književno društvo iz Rijeke ugostit će drage nam književnike i prijatelje iz Beograda, te će ih predstaviti riječkoj publici u petak 28.12. 2012., u 19 sati, u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke,
a u subotu 29.12.2012. u 11 sati Hrvatsko književno društvo u suradnji sa gradskom knjižnicom Pazin organizira predstavljanje naših gostiju za pazinske ljubitelje pisane riječi. Uz naše goste, sudjelovati će pjesnikinje i pjesnici iz Istre: Davorka Kotiga Flego, Emilija Dević, Daniel Radočaj, Drago Draguzet i članovi
Makedonskog kulturnog društva Sv. Kiril i Metodij iz Pule.

- u 22:30 sati u mjestu Kringa poetski koktel u muzeju i caffe baru ''Vampir''.
Domaćin večernjeg druženja je načelnik Općine Tinjan g. Mladen Rajko, a moderator vampirskih priča o Juri Grandu bit će Davor Šišović.

Radujemo se vašem dolasku!!!

Za Hrvatsko književno društvo
Predsjednik Valerio Orlić







GOODREADS

Goodreads je odlična stranica za ljubitelje knjiga. Na njoj možete vidjeti ocjene pročitanih knjiga, u smislu preporuka, kao i kritike o istim. Jednako tako, i vi imate priliku ocijeniti ili komentirati pročitano štivo, te na taj način biti moguća smjernica ostalim potencijalnim čitateljima!
Svakako posjetite: www.goodreads.com i pronađite svoje favorite!






PREDSTAVLJAMO: Pjesnik - Zoran Trklja


večna ljubav

diže se i dalje
o da
ali pišaš široko
davno je prošlo vreme
kad si pišao preko
ramena
sve te mlade kurvice
ne primećuju te
novac ti nije gumicom
vezan oko kite
puste nešto na radiju
dodaš gas
svetla jure u off
ostavljaš most za sobom
noć je poput onih davnih
prepuna očekivanja
džaba
pocepana papuča gleda te
mrtvačkim pogledom
čovek u ogledalu
sve češće sluša klasiku
internet koristi
za skidanje starih filmova
i gledanje novih
trominutnih felacija
miris starca
iznenađuje te
ko bi rekao
da je toliko glupo
ko bi rekao
da je toliko jednostavno
noć i dalje miriše na šansu
ali ovog puta
dete moje lepo
tvoje promrzle kosti
čeka
večna ljubav


2012

ove godine se ništa značajno
nije dogodilo
nekoliko dozlaboga dosadnih
političkih prevrata
kojima je iz pozadine tercirao
neinventivni intelektualistički
svinjac
nekoliko sumračnih prirodnih
katastrofa
koje su ogolile nemoć i ranjivost
savremenog
homo sapiensa
dva tri frontalna napada na pristojnost
uljudnost i odmerenost
potpuno razvaljivanje javne sfere
jebanje keve pesnicom u dupe
praćeno urlanjem jebača a ne
jebanog
dakle
sve u svemu
ništa posebno
otužni remiks loše kompozicije
sramotno bedna i jeftina saga
bilbordskog kvaliteta
ušljiva godina
prestupna u svakom
smislu


unutrašnji emigrant

što sam stariji sve me više plaše
zlokobni dani
srećni ljudi
pozitivni društveni kontekst
jadna sebičnost dosadne gomile
pružim korak
zamaknem za ugao
izgubim se u parku
oslušnem reku
zaključam vrata
uključim radio
otvorim knjigu
isplovim
što sam stariji sve mi se više gade
razgovori i mišljenja
pluralizam načela
nezasita ispoljavanja koječega
javno obožavanje čiste gluposti
mrdnem brk
okrenem list
ozidam još jedan red
spustim iglu na vinil
udahnem
nasmejem se
živ sam
i dižem sidro


zima

zima još nije ni počela
a ja već zatvaram prozore
brojim svaki list koji padne
zovem mačku da uđe
preturam po stvarima
tražim kapu šal rukavice
u izlozima gledam čizme
štedim papirne maramice
skuvam šolju tople utehe
pokrijem se deprom
od čiste runske patetike
i čekam
čekam
hladne prste
starosti

Zoran Trklja rođen 1969. godine u subotici, na severu Jugoslavije. Inače, zt procedura je u životu, nakon kratkog i neuspešnog školovanja, statirao u pozorištu, švercovao video rekordere, danju računovodio u državnoj firmi a noću prodavao hranu na buvljaku, pržio engleske doručke, razvlačio pice, biberio pepper steak, honorarisao na radiju, otpremao kamione i popunjavao obrasce, prevodio knjige, pisao pesme, recitovao pesme, raznosio štampu, bio best boy u filmskoj ekipi i dangubio. ali, šta je život ako nije permanentna danguba. Živi u beogradu.

Više o autoru i njegovom radu:
http://procedura.net1zen.com/wp-content/uploads/2010/11/poems-300x122.png

http://procedura.net1zen.com/40_dana_40_borbi.pdf

http://procedura.net1zen.com/iscekivanje.pdf





Natječaj za kratku priču časopisa Urbani vračevi

Nakon sedam godina pauze ponovno se pokreće časopis Urbani vračevi - revija kratkih priča. Časopis izdaje udruga HUK iz Knina, a u pet brojeva koji su objavljeni od 2003 do 2005. godine svoje radove objavilo je stotinjak, uglavnom mladih neafirmiranih autora i autorica iz cijele regije, odnosno iz država bivše Jugoslavije. Nekima, poput Olje Savičević Ivančević, Urbani vračevi bili su odskočna daska u književnoj karijeri, a nekima poput Jurice Pavičića, Đermana Senjanovića, Andree Pisac i Milane Vuković Runjić prilika da svoju književnu vrijednost pokažu i na “underground” književnoj sceni.
Urbani vračevi dobili su dobre kritike od strane “struke”, a službeno su bili predstavljeni i na Motovun Film Festivalu kao dio kulturne reprezentacije Dalmacije.

Nakon sedam godina pauze urednice/i časopisa Renata Jašek i Ivica Šimić s velikim entuzijazmom, naravno volonterski, nastavljaju raditi na novom, šestom broju časopisa. Tom prilikom objavili su natječaj za kratku priču te pozivaju sve autore iz regije da svoj uradak, odnosno kratku priču pošalju
na e-mail: urbani.vracevi@gmail.com do 19. 12. ove godine.







MINHEN i druge priče / Predrag Milojević / Liber, Beograd / 2011. / latinica

[/IMG]

Ovo zahvalno, moglo bi se reći pa i «džepno izdanje», obzirom na tek nešto veći format od A6, mekih korica, svakako neće nažuljati čitatelja koji ga odlučno utisne negdje u unutrašnjost svog kaputa.
Knjiga Minhen i druge priče, životna je priča slomljena na «jedva vidljive, ali čvrste krhotine» što beskompromisno lelujaju «ivicom snova i stvarnosti»: «kako je dedi bilo u Nemačkoj, samo je on znao i nikada o tome nije pričao». Smatravši da pisac mora govoriti u nečije ime, autor knjige Predrag Milojević, sam je ispričao „dedinu priču“.
Dok je strana dijaspore poručivala: «Ovdje vrijedi živjeti i umrijeti!», a druga, onih koji nisu pred ratom pobjegli preko granice glavom bez obzira: «U ratu samo budala ne zaradi novac!», Milojevićev nesnalažljivi Subjekt ostao je omeđen preostalim škrtim međuprostorom «u govnima, balajući ih vilom u (tuđu) prikolicu». Njegov nezavidni svijet očaja natkrio je rupu bez dna u kojoj se našao nespretno. Taj procjep vječite igre cvrčka i mrava neminovno ga definira mravom, nenaviknutim na mirise dimljenih bavarskih kobasica, znoj sisatih Njemica, kao i na zveket krigli punjenih hladnim pivom. Od klimatiziranih pivnica, on češće obilazi minhenske septičke jame, a u njima su, kao i u domaćim, tek «vrijuća govna».
Osjećajući pritisak siromaštva i svu njegovu sramotu, uz pokoju uspomenu na propuštene šanse, skromni Subjekt najčešće je sretan što ima «istrošeno ćebe na sebi i golu sijalicu na zidu». Ipak, prevladan je strah od davljenja u moru prosjeka i običnog života. Posmatrači su se badava okupili – bit će njemu bolje. A ništa osim prizora smrti nije dovoljno interesantno da bi ikoga moglo otrgnuti od vlastitih muka. Svejedno, uskoro ćemo svi mi, poput njega, postati «što i ovaj sneg oko nas».
Zbirka Minhen i druge priče, kroz sto dvadeset šest stranica, prostire deset kratkih priča: Minhen, Trokorak, Beg, Spavač, Sobe, Baba, Sutra, Prorok, Čelendžer i Dnevnik.
- knjiga nabavljiva na: pljuskovi@gmail.com






DANIEL RADOČAJ / VELIKA SMEĐA FLEKA / Edicija Katapult, naklada ZIGO / Rijeka, 2011. / 204 str.

[/IMG]

Književna kritika "Velike smeđe fleke" u emisiji Bibliovizor, Trećeg programa Hrvatskog radija, by Dario Grgić:


Ako teško podnosite alkohol – ova knjiga nije za vas.
Ako ovih dana pomišljate ostaviti se pića – ova knjiga nije za vas.
Ako volite slušati Severinu – ova knjiga nije za vas.
Ako potajno ne priželjkujete prvi pornić Elle Dvornik, a muško ste – ova knjiga nije za vas.
Ako nikada niste bili zaljubljeni do ušiju – ova knjiga nije za vas.
Ako barem mrvicu, još uvijek, ne vjerujete u Djeda Mraza – ova knjiga nije za vas.
Ako vas barem jedna od pjesama Dragutina Tadijanovića nije nikada oborila s nogu – ova knjiga nije za vas.
Ako nikada niste maštali o seksu utroje – ova knjiga nije za vas.
Ako nikada niste planirali pljačku banke, ova knjiga nije za vas.
Ako mislite da je glupo udomiti psa lutalicu, ili galeba slomljenog krila odnijeti veterinaru – ova knjiga nije za vas.
Ako više volite pretrpano bučno Zrće, lažnog glamura, od pustih plaža otoka Suska, obgrljenih trstikom – ova knjiga nije za vas.
Ako vam je novac u životu vrjedniji od vlastitih principa ili ljudskog dostojanstva – ova knjiga nije za vas.
Ako nikada niste razmišljali o samoubojstvu ili zarolali pokoji džoint – ova knjiga nije za vas.

Za sve ostale, knjiga je nabavljiva u svim boljim knjižarama, ili direktno od distributera, ili nakladnika s POŠTARINOM GRATIS, za područje RH za samo 59,00 kuna ukupnih troškova na:

knjigaart@gmail.com

http://www.zigo.hr/izdavastvo_katapult.shtml

Autor Daniel Radočaj rođen je 1979. godine u Puli. Svoje aforizme, poeziju i kratke priče objavljivao je po brojnim kulturološkim tiskovinama širom ex-Yu, a prevođen je na engleski, makedonski i poljski. Za pojedine prozne radove iz ove zbirke nekoliko je puta nagrađivan od strane stručnih žirija.

Foršpan s promocije knjige "Velika smeđa fleka" koji potpisuje riječki Filmaktiv, objavila udruga Katapult:








4. MEĐUNARODNI FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI (04. - 05. 2011) RIJEKA / OPATIJA

Organizator: Društvo hrvatskih književnika

Za više informacija klikni na plakat:
[/IMG]







PREDSTAVLJANJE KNJIGE "VELIKA SMEĐA FLEKA" DANIELA RADOČAJA

[/IMG]

Ako ste u Rijeci, pozvani ste u petak 28. listopada u 19 sati na predstavljanje petnaeste knjige iz Edicije Katapult, zgodno naslovljene "Velika smeđa fleka" autora Daniela Radočaja. Voditeljica književne večeri, ujedno i urednica knjige je Dijana Merdanović. Mjesto događanja je Molekula (Delta 5).








«OGRANAK MATICE HRVATSKE VRGORAC» RASPISUJE NAGRADNI NATJEČAJ ZA KRATKU PRIČU «MATE RAOS» 2011.

- ALI NE PODIŽE POSLANE PREPORUČENE POŠILJKE IZ POŠTE OD STRANE UČESNIKA!!!

[/IMG]

Naime, natječaj je bio otvoren od od 15. lipnja do 1. rujna 2011, ja sam svoj rad, propisno, prema zadanim uputama poslao preporučenom pošiljkom čak 15 dana prije isteka natječaja. 01. rujna, dakle točno po isteku natječaja, pismo mi se vratilo, uz obrazloženje "da ga nitko od primatelja nije podignuo u predviđenom roku koji iznosi 5 dana". Pa se pitam, da li je nečija lijenost opravdanje za ne podizanje pristigle pošte, ako već je, bar se komisija, odnosno nositelji raspisanog natječaja, mogla potruditi poštu podizati ili provjeravati u aktualnom periodu natječaja, ili je stvar u tome da već imaju kome podijeliti te tri novčane nagrade, pa smo mi svi ostali unaprijed odbačeni? ako je tako, čak i nemam ništa protiv, jedino mi je žao troška printanja, poštarine i CD-a.

Kako god, ovo je odraz potpune nemarnosti sa strane organizatora natječaja iza kojeg stoji Ogranka Matice hrvatske Vrgorac.

Primili ste na znanje,
toliko.





ČIZME SLOBODE – roman o životu vinkovačke Punk-ikone, Satanu Panonskom i predratnoj underground sceni

[/IMG]

Pametno oglušivši se na nepotvrđene izjave sumnjivih svjedoka, šabački autor Ivan Glišić, ovaj memorijalno-istraživački roman sazdao je iz prve ruke, namjesto nametljivim političkim, umjetničko-subkulturološkim fragmentima života i djela kultne kontroverzne ličnosti – Satana Panonskog. Tako Čizme slobode zasigurno ne spadaju u priču koja bi čitalačkim interesom željela zasjeniti domaće bestselere. Bilo srpske, bilo hrvatske. Baš naprotiv, sama pojava omaža u spisateljskoj domeni uz ustrajnost Glišića, jednog od najvećih underground autora na prostoru bivše Jugoslavije, ovo drugo, prošireno i nadopunjeno izdanje, samo će već davno detektirane aktualne i potencijalne konzumente učiniti još povlaštenijima (nije kasno da im se i Ti pridružiš!).

U Čizmama slobode fantazmagoriju Satana Panonskog autor koristi kao pripovjedački medij projiciranja ratom omeđene alternativne generacije devedesetih godina, odnosno kao iskaz predratne kulminacije domaće punk scene i njen opstanak pod razarajućim granatama, a Satan Panonski nije samo svojim djelima nadživljeni pjesnik, slikar ili glazbenik. On postaje sljedbenički logo beskompromisno opredijeljenih za: duhovno ispred materijalnog, istinu ispred laži, vlastito mišljenje ispred nametnutog, prijateljstvo ispred interesa; satkan karizmatičnom kraticom K.O.Z.O. – Kečerov odred za odmazdu.

Po romanu Čizme slobode, nastala je i istoimena radio-drama. Adaptirao ju je dramaturg Ivan Velisavljević u izvedbi Drugog programa radio Beograda. 2010. djelo je proglašeno najboljim ostvarenjem autora do trideset godina.

U suradnji s pokojnim Satanom Panonskim, 1990. Ivan Glišić objavio je i antologiju Punk-poezije «Djeca starog Bakunjina». Za taj projekt, Satan potpisuje dizajn korica, a knjigu obogaćuje svojim jedinstvenim crtežima.

I u čizmama slobode nalaze se njegovi, dosada neobjavljeni, crteži, kao i literarni dodatak s, uglavnom neštampanim radovima, proznim i poetskim.

Glišić je i ranije ostvarivao uspješnu suradnju na ovim prostorima. Dobitnik je Zlatne lire zagrebačkog časopisa Pop expres za stihove Trenutak Sreće koju je 1969. otpjevao Dalibor Brun na muziku Rajmonda Rujića, povodom Omladinskog festivala u Subotici. Iste godine, Josipa Lisac s Glišićevim tekstom i Rujićevom muzikom, predstavlja bivšu Jugoslaviju na Takmićenju muzičke omladine Europe u Burgasu, te osvajaju Zlatnog Orfeja za tekst, muziku i interpretaciju. Dvije godine kasnije i drugu nagradu publike pjesmom Večer u luna parku, s Josipom Lisac na festivalu u organizaciji časopisa Vikend u Karlovcima. Glišić i Rujić također su autori čuvene evergreen-rock balade Ulica jorgovana, kao i dvadesetak drugih pjesama, uz LP ploču Pastir kraj vatre Darka Domijana. Njihove Ždralove otpjevao je Tomislav Ivčić, a Duško Lokin Jagode na dlanu.

Ivan Glišić za sobom ima više od trideset objavljenih autorskih underground knjiga. Neke su objavljene i u Americi, na engleskom, u prijevodu David Stonea, filozofa iz Baltimora.

KNJIGU MOŽETE NARUČITI ZA SAMO 35 KUNA NA: knjigaart@gmail.com

Više o autoru na: www.ivanglisic.com








POVODOM IZLASKA NOVE KNJIGE PJESAMA «NA KORI INTEGRALNOG HLEBA I OLOVCI», AUTOR I NOVINAR MILAN B. POPOVIĆ DAO JE EKSKLUZIVAN INTERVJU ZA www.urbanarijec.blog.hr:

[/IMG]

1. Milane, reci mi, svoju uspješnu lirsku trilogiju zamijenio si, u ovoj novoj zbirci «Na kori integralnog hleba i olovci», potpuno novim pjesničkim pristupom. Rekao bih da je gotovo prozni. Što te navelo na mijenjanje već prepoznatljivog vlastitog pisma, odnosno tom «približavanju prozi»? Je li riječ samo o novom načinu izražavanja ili smatraš da proza danas bolje «prolazi» od klasične poezije?

Moj novi pesnički izraz nije prozni, već je proJni, u skladu sa konceptom knjige. Naime, stihovi su mali umetnički zalogaji, a u tom konceptualnom kontekstu, predstavio sam publici 3 neodvojiva poglavlja, u kojima sam na kreativno neuobičajen i nutritivno izbalansiran način, iskazao osnovnu ideju. Jedno od poglavlja knjige je ključno, ono, naprosto, vri i ključa!

2. Što se tiče samog naslova nove knjige «Na kori integralnog hleba i olovci», reci mi, jesu li pjesnici danas, ili pisci općenito, osuđeni tek na koricu kruha ukoliko misle (pre)živjeti od pisanja? Od čega ti živiš, baviš li se uz pisanje još nečime?

Jesu, pisci su osuđeni na koricu hleba. Ja živim od novinarstva. Pišem u medijima širom Balkana. Pišem u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pišem o kulturi, književnosti i muzici.

3. Nedavno je objavljen kompilacijski CD «Vreme brutalnih dobronamernika». Na tom nosaču zvuka čak osamnaest rock i metal bendova ili izvođača, uz oštre metal i rock-rifove, pjevaju tvoje stihove. Kako je došlo do suradnje s tolikim izvođačima i kolika je danas stvarna povezanost ili potreba suradnje između pjesnika i glazbenika?

To je bila moja ideja, da okupim i spojim moderne gitarske bendove oko savremene urbane poezije. Uspeo sam u tome. To je unikatan i raritetan CD ne samo na srpskim diskografskim prostorima, nego na celom Balkanu. Na kompilacijskom albumu „Vreme brutalnih dobronamernika“ nalaze se: „Alogia“, „Instant karma“, „Abonos“, „Art diler“, „Backbone“, „Tales of dark“, „Broken strings“, „Atlantida“, „Disparador“, „Amaranth“, „A. R. Club“, „Heaven rain“, Iskaz, „Darkshines“, „Asphalt Chant“, „Seraphim“ i „Demether“. Sve pesme vaši čitaoci mogu čuti (i downloadovati CD) na mom sajtu www.MolitvaTetoviranogSrca.com .

4. Književnost, općenito, u Hrvatskoj nije na dobrom putu, slabo se cijeni uloženi trud autora i još ga je teže naplatiti. Do nakladnika je isto vrlo teško doći, i to samo da bi pročitao rukopis ako se ne radi već o nekom zvučnom autorskom imenu. Kakva je situacija po tom pitanju i kakvi su bili tvoji početci?

Apsolutno ista. Strašna. Pisci i pesnici su prepušteni sami sebi. Bez podrške institucija, pa i samih izdavača. Bez reklame....

5. Koji Hrvatski autor je trenutno «moderan» za čitanje u Srbiji? Koji je tebi autor drag s ovih prostora? Književni uzori u svijetu?

Mnogi. Ceo balkanski zvanični i internet književni i muzički sektor je veoma aktivan. Ja nemam uzore ni ovde ni u svetu. Zaista. Mada, cenim kreativne ljude koji dolaze iz supkulture i podkulture. Na primer, cenim originalne radove William Bruce Rosea i Jeffrey Dean Isbella.

6. Za sada još ne pišeš prozu. Možemo li očekivati neki tvoj roman ili zbirku kratkih priča, u bližoj budućnosti?

Ne, mada me mnogi nagovaraju na to. Ja sam, ipak, pesnik i tu sam najkomotniji, najbolje se osećam.

7. Jesi li osobno zadovoljan prodajom svojih knjiga?
Ne mislim na zaradu nego više kao distribuciju ili cirkulaciju objavljenih djela među čitateljima?

Jesam, zadovoljan sam. Zaista.

8. Koliko je pjesništvo zahvalan posao, odnosno hobi?

Pesništvo je moja velika ljubav. Pa tek onda potreba i hobi. To je najbitnije istaći. Niko se od pesništva hleba nije najeo. Sem ovi estradnjaci. Estradni tekstopisci. To je nešto drugo, to je neka vrsta primenjenog pesništva. Oni uzimaju lovu, i to veliku.

9. Čime bi se bavio da ne pišeš? Jesi li ikada razmišljao da prestaneš, odustaneš, jesi li uopće imao takvih kriznih trenutaka u svojoj pjesničkoj karijeri?

Imao sam kriznih trenutaka. Ne znam čime bih se bavio da ne pišem.

10. Nešto za kraj, poruka mladim pjesnicima / piscima koji još uvijek nisu uspjeli objaviti svoje prve veličanstvene uratke?

Ne odustajte od kreativnog rada ni onda kad od njega nema novca, ni kad vas institucije koje bi po difoltu trebale, ne podržavaju. Gurajte svoj fazon i dok postoji bar 5 nepoznatih ljudi koji istinski cene vaš rad-ima smisla baviti se time!
Preživeti najgore godine uz umetnost-to je umetnost!!!

- Milane, hvala ti za intervju. Želim ti puno uspjeha u daljnjem radu.

Hvala i tebi na prostoru, podršci i vremenu.






MILAN B. POPOVIĆ / NA KORI INTEGRALNOG HLEBA I OLOVCI / Narodna knjiga / Beograd / 2011.

[/IMG]

Nakon uspješne lirske trilogije s kulminacijom uglazbljenja na kompilacijskom CD-u, pjesnik Milan B. Popović u svojoj novoj zbirci Na kori integralnog hleba i olovci, dokazao je da slatkog ima i u književnosti. Poezija sastavljena od kruha, čokoladnih kocki, banana i sladoleda, u potrazi za novim okusima, odlučno zauzima novu dimenziju pred ranije pridobivenom publikom. Umorivši se od vječite potrage za najsjajnijim zvijezdama i virtuoznom formom sonornih rima, autor se opustio. I pred zrcalom i u stihu. Ne šepuri se, prilazi čitatelju rame uz rame i reda, naizmjence, jedan zalogaj, jedan stih. Hrana ga doziva, on joj odgovara. Ošamućen dijetom, sanja nebodere od sira, oblake od kajmaka, sunce od majoneze. Traži način da opstane u gojaznom miljeu kojemu se nesvjesno priklonio. Pokušava pronaći odgovor na pitanje košta li više zdrav ili nezdrav način življena. Ili je sve tek stvar klasnih podjela i dubine novčanika? Prijateljski i gostoljubivo, poziva nas da zavirimo u sadržaj njegovog hladnjaka.
Na kori integralnog hleba i olovci, je zbirka poezije koja vješto povlači horizont između hedonizma i požrtvovnosti ili odricanja. Pritom, valja uzeti u obzir kako autor zasigurno nije jedini čovjek koji se odlučio na dijetu, ali je, moguće, jedini pjesnik koji je dijetu opjevao.
Nova zbirka poezije Milana B. Popovića definitivno neće čitatelja ostaviti gladnog.

IZ ZBIRKE:


VANSERIJSKA ČOKOLADA

Dosadile su mi domaće čokolade.
Zato uvek tragam za novim ukusima
istražujem nove serije.

Belgijske, naročito.
Najbolje su skupe, najskuplje,
one koje se ne reklamiraju.

Pravi poznavaoci znaju koje su to čokolade i gde se
mogu naći.

Ponekad, kad se prevarim sa nekom nekvalitetnom
čokoladom,
shvatim da je bolje da sam kupio
neku dobru knjigu.

Slatkog ima i u književnosti.


http://www.molitvatetoviranogsrca.com/








Što su to fanzini i kako se nekada dolazilo do informacija, prije pojave interneta, pogledajte u izvanrednom dokumentarcu Siniše Dugonjića:

Fanzini sa Marsa from sinisa dugonjic on Vimeo.

target=_blank>

Fanzini sa Marsa from sinisa dugonjic on Vimeo.









IVAN GLIŠIĆ / PLASTIČNO LICE / Drugo nadopunjeno izdanje/ M.O.D. Šabac

[/IMG]

Šabački spisatelj Ivan Glišić, svoje drugo, dopunjeno izdanje legendarnog romana o potrazi za identitetom «Plastično lice» obogatio je likovnim radovima pulske slikarice Davorke Tenčić – Radočaj, članice udruge ULIKS – Pula, vizualno potkrijepivši «prizore s Jadrana», središtem zbivanja radnje ovog romana. Davorka Tenčić – Radočaj za sobom ima deset samostalnih izložbi i petnaest skupnih. Svojim likovnim radovima sudjelovala u mnogim humanitarnim akcijama i projektima. Ivan Glišić je dobitnik je Zlatne lire zagrebačkog časopisa Pop expres za stihove Trenutak Sreće koju je 1969.,nagrade Zlatnog Orfeja za tekst, muziku i interpretaciju, drugu nagradu publike pjesmom Večer u luna parku, na festivalu u organizaciji časopisa Vikend u Karlovcima te mnoge druge. Glišić i Rujić također su autori evergreen-rock balade Ulica jorgovana, kao i dvadesetak drugih pjesama, uz LP ploču Pastir kraj vatre Darka Domijana. Ivan Glišić autor je više od trideset objavljenih knjiga. Korice knjige «Plastično lice» upriličio je, također Puljanin, Daniel Radočaj.

www.ivanglisic.com






DAVID STOUN / KRVOŽEĐE (ODABRANE PESME) / M.O.D. - Šabac / 2011.

[/IMG]

Iz recenzije:

David Stoun zvuke i slike surove i opore, metalno gorke, Svakodnevnice, urezane u našu svest i podsvest, pretvara, poput alhemičara, u reč i njome ih prenosi na papir, kao svojevrsno, grafičko, upozorenje na krvožeđe u nama. Samim tim, njegovi zapisi nalik su na kinesko i japansko slikovno pismo, ali i na pisma mnogih drevnih, iščezlih, naroda, i vapaj su za zgaslom poetikom suživota Čoveka i Prirode.
Dejvid Stoun/DAVID STONE, rođen je 1949., godine u Čikagu. Diplomirao je filozofiju, a studirao je na De Pol/De Paul Univerzitetu u Tel Avivu i na Univerzitetu u Ilinoisu. Živi i radi u Baltimoru, kako često kaže – sa cimerom, to jest duhom Edgar Alana Poa. Uređuje i objavljuje jedan od najpoznatijih i najuticajnijih svetskih fanzina za andergraund i eksperimentalnu umetnost Gavran/The Blackbrd. Dejvid Stoun je napisao 17 knjiga poezije, 3 novele, i jedan pozorišni komad.
Ovo je prvi prijevod njegovih pjesama s engleskog jezika.

Nabavljivo na: ivangl@sbb.rs

Iz zbirke:

PRO
CEDURA

Zločini
Uzgajani
I odgajani kroz
Kamen temeljce
Putarina
Odapinju u naplatnim
Rampama

Neki se spašavaju
kroz led
Ledeni
& ako je za
Utehu

Zalogaj mandragole

Nacirkan
Krvlju zemlje

& neuspelo
Izrežirano suđenje
Sa vrhovima igala
U obliku čiodnih sisa
& podvizi
steroidnih mišica







DRUGO IZDANJE NAGRAĐENE ZBIRKE „U AORTI MOG SRCA“ NATALIJE Ž. ŽIVKOVIĆ

[/IMG]

Iz štampe je izašlo novo, srpsko izdanje zbirke pjesama „U aorti mog srca“ Natalije Ž. Živković u aranžmanu beogradske kuće „Pešić i sinovi“. Zbirka, inicijalno objavljena u Crnoj Gori kao nagrađena regionalnom ex-Ju „Nagradom Risto Ratković za mlade autore“, odsada je dostupna i u knjižarama u Srbiji.
Na knjizi je zasnovan omnibus kratkih filmova „Video V. Poezija“ iste autorice. Filmovi iz omnibusa prikazivani su na filmskim i književnim festivalima u regiji ex-Ju kao i na RTV Plus i RTV Vranje.
Zbirka “U aorti mog srca” odlikuje se bogatstvom i svježinom slika, neposrednošću jezika i autentičnošću emocija, ljepotom neočekivanog, i razigranošću protkanom ozbiljnim promišljanjem Svijeta i Života.

Jedna od glavnih niti zbirke – djetinje nasuprot mudrom/drevnom – istaknuta je prizorom djeteta u stoljetnoj šumi na koricama (rad Marka Radosavljevića), te istu suprotnost potcrtava recenzija Vladimira Vukomanovića „O mudrosti deteta“.

O KNJIZI:
Pjesnički glas Natalije Ž. Živković je blagi glas koji dolazi iz vječitog leta, iz bajkovitog ambijenta u kome je sve u punom smislu živo, veselo i vedro. U tom svijetu, koji može biti i ovaj naš svijet, udah je koračati ulicom, govoriti i pjevati. Vrijeme je uvijek sadašnje; tijelo je poklonjeno i nije tamnica; poklonjen je svijet – nismo u njega bačeni; poklonjene su boje i biće se u tim bojama šareni. Otud u njenoj jedroj lirici, koja dječjom rukom skicira idilu, odjekuju smijeh i kikot, ponavljaju se trk i skakut, otud u njima često prisutna vedrina pjesničkog humora.
- Vladimir Vukomanović

Čitatelj se svakako neće pokajati ako se ovom čudesnom malom plesu prepusti zatvorenih očiju, otvoren za novo, jedinstveno iskustvo jedne poezije koja luta od Prevera do Radovića, okrzne Kafku ramenom, nakloni se pred Ujevićem te zapleše s bijelim Alisinim zecom.
- Nađa Milković Ćuruvija

Osnovni utisak koji imamo o poeziji Natalije Ž. Živković je zapravo lakoća. Dok čitamo mi kao da „unosimo“ u sebe „riječi pune zraka“, i baš taj utisak je ono što je pjesnikinji svojstveno – stih poput zraka, to je njen lični pečat. I baš zato, s pravom se može reći da je ova poezija tako osvježavajuća: čitatelj je, jednostavno, oslobođen težine.
- Marijana Nikolajević

O AUTORICI:
Natalija Ž. Živković (1982, Beograd) je pjesnikinja i video autorica, koja prepliće oblasti književnosti i videa.
Zbirka poezije „U aorti mog srca“ objavljena u izdanju festivala „Ratkovićeve večeri poezije“ (2010, Bijelo Polje), kao rukopis nagrađen (prvom) „Nagradom Risto Ratković za mlade autore“ u konkurenciji zemalja regije nekadašnje Jugoslavije.
Autorica je omnibusa „Video V. Poezija“ (2010.) od sedam kratkih filmova zasnovanih na pjesmama iz zbirke „U aorti mog srca“. Filmovi su prikazivani na filmskim i književnim festivalima u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i BiH, kao i na RTV Vranje i RTV Plus. Poetski film „Nauka o ulici“, dio omnibusa, osvojio je treću nagradu na manifestaciji „Zimski bioskop“ u Bačkom Petrovcu.
Više puta finalistica nekoliko festivala mladih pjesnika u konkurenciji zemalja regije nekadašnje Jugoslavije. Uži izbor za nagradu „Mladi Dis“. Dramski komad „Smrt i život Aleksandra Puškina“ izveden u Ruskom domu, Bgd. U okviru projekta Mreža kreativnih ljudi objavila elektronski roman za tinejdžere „Putujuće pozorište Genijalci“.
Objavljivana u književnim časopisima, zbornicima i antologiji.
Kome ćirilica nije problem, detaljnije o knjizi na ovom linku:

http://uaortimogsrca.blogspot.com/





BERISLAV BLAGOJEVIĆ / JA, REVOLUCIONAR / Besjeda – Ars Libri / Banja Luka, 2010.

[/IMG]

Zdravo. Ja sam čovjek.
Radim i teglim kao konj, tvrdoglav sam i uporan kao magarac. Iskorištavaju me kao cvrčak mrava, pa sam često žrtveni jarac ili, po potrebi, ovca zašišanje. Ponekad sam odvratan poput svinje, ali uglavnom sam samo lukav kao lisica. Prepreden i snalažljiv moram da budem da bih preživio. A preživjeti nije lako kad živiš kao pas.
Zdravo. Ja sam čovjek.
...tim je riječima mladi autor Berislav Blagojević najbolje opisao vlastite poruke koje vješto ubacuje u svoje prozne strukture. On je književni revolucionar, na putu prema pravdi. Negira postojeće prepreke do cilja, i neće ga zasmetati ukoliko ispadne smiješan. Istini koju autor proklamira, može se samo glupan nasmijati. Bilo u lice, bilo iza leđa...

Autorove službene stranice:
http://berislavblagojevic.wordpress.com/







DOGFUCKER - TRILOGIJA / IVAN GLIŠIĆ / M.O.D. / 2010

[/IMG]

Nakon, doslovce, u trenutku razgrabljenog prvog djela tiskanog 1990. godine, u Nezavisnom izdanju Slobodana Mašića, neumorni šabački autor Ivan Glišić u međuvremenu je napisao drugi i treći dio legendarnog «sekstuc» romana, integriravši ih u ovu «povratničku» trilogiju s dvjesto pedeset šest stranica raznih cock and bull priča iz «gornje, srednje i donje Karingtonije».

Knjiga, koju je autor posvetio svome prijatelju Denisu Čulinoviću Hašu, karizmatičnom frontmenu grindcore bendova «Patareni» i «Buka» – potpaljivačima svjetske alternativne glazbene scene od 1989. – 2008., netipičnim pripovjedačkim stilom koncipirana je, poput dotičnih bendova, «pojavom koja negira svoje postojanje».
Krajnje liberalno-buntovan prozni tekst za koji se sa sigurnošću može potvrditi jednim od najvažnijih underground ostvarenja književne scene, dodatno obogaćuje generacija pjesnika: Majakovski, Rembo, Antonen Arto, Milan Jovanović, Anđelko Jandrić, Halid Gali Hali, Milan Marković, Anđalković Bojan Boca, Saša Mijatović, Nenad Glišić, Aleksandra Alja Ćirić, Daniel Radočaj, Siniša Dugonjić, Božana Jandrić, Nikola Ćirković, Jasmina Branković, Saša Merković, Slobodan Jovanović i Nikola Jovanović.
Po rečima rok kritičara Branimira Loknera, Dogfucker, osim što je roman koji britko i bez dodvoravanja dodiruje i dno i hijerarhijski vrh staleža, preispituje i postavljene granice ljudske seksualnosti pomičući granice morala, za čitatelja, nakon njega više ništa neće biti, po tom pitanju, isto.
Podsjetimo, Ivan Glišić šabački je pisac s preko trideset za sobom objavljenih autorskih knjiga. Jedan je od osnivača Punk pokreta i underground književne scene na području bivše Jugoslavije, a pre pojave punka bio je roker, čije su rok balade bile na repertoaru Josipe Lisac/Večer u Luna parku/, Darka Domijana/Ulica jorgovana, Dalibora Bruna/Trenutak sreće... Više je puta nagrađivan za svoja književna ostvarenja. O njegovom neumornom radu više na: www.ivanglisic.com
- Cjelokupan tekst je preuzet s izvornika: www.knjizevnost.org




VREME BRUTALNIH DOBRONAMERNIKA / AUDIO KOMPILACIJA / 2010.

[/IMG]

Najbolji dokaz kreativne ustrajnosti mladog pjesnika Milana B. Popovića, nalazi se upravo u nedavno objavljenoj audio verziji njegovih stihova na kompilacijskom CD-u, što je, svakako, rezultat nastojanja za izlaženjem iz predviđenih i uobičajenih dosadašnjih lirskih okvira. Kako je Milan inače temperamentan stihoklepac, nimalo nas ne čudi, što su zastupljeni bendovi «oštrijih gitarskih rifova», što se pokazalo kao savršena komponenta zajedničkog umjetničkog sučeljavanja. Na nosaču zvuka «Vreme brutalnih dobronamernika», zastupljeno je slijedećih osamnaest rock i metal bendova i izvođača:
legendarna umetnica Aleksandra Slađana Milošević, Alogia, Instant karma, Abonos, Art diler, Backbone, Tales of dark, Broken strings, Atlantida, Disparador, Amaranth, A. R. Club, Heaven rain, Iskaz, Darkshines, Asphalt Chant, Seraphim i Demether.

A kako to sve zvuči, uz Milanovo dopuštenje, možete u potpunosti poslušati, skinuvši kompletan uradak na slijedećem linku:

http://rapidshare.com/files/377407830/Milan_B._Popovic_-_Vreme_Brutalnih_Dobronamernika_-_CD.zip.html

Milan B. Popović




MILAN B. POPOVIĆ / OKA DA NE ISPUSTIM DAH / NARODNA KNJIGA ALFA 2007.

[/IMG]

"Oka da ne ispustim dah" – posljednja je zbirka od lirske trilogije Milana B. Popovića, kojom se po uzoru na svoje dvije prethodnice, tvrdim ukoričavanjem i grafičkom kolor vizualizacijom, razina kvalitete tiska izjednačavala s razinom kvalitete autorovog pjesničkog nastojanja.

Iako nam se Popović u prigodnim trenucima, dok: osjeća ili se predaje jutru, lomi rešetke duše i izlazi iz kože, kao i kad priznaje pad - manji od pretpostavljeno očekivane sebičnosti njegovog lirskog subjekta, može učiniti nesmetanim promatračem, on je pjesnički kirurg koji s velikih beznačajnih objekata i životnih situacija, promišljeno amputira iznimnost dragocjenih detalja. Stoga, bježeći od simbola takozvanog modernog društva, neumoran je u stalnoj potrazi za vječnom ljubavi, čiji mu neformalni potporanj dolazi kao egzistencijalna nadopuna sopstvenosti. A kad je u pitanju ljubav, beskompromisno pomiče granice vlastite realnosti, ne želeći da ga itko budi iz sna predivnog, unatoč tome što ništa nije crno – bijelo, pa ne postoje jednostavna rješenja. Baš naprotiv, sve je krvlju bola, satiranje i razotkrivanje – pred njom.

O autoru i njegovim djelima više na:
www.molitvatetoviranogsrca.com

iz zbirke:

SNOP

Rastrojen, rastopljen, umoran, lenj
u sebi ležim,
lebdim dok porivu
u zagrljaj bledim.

Još uvek,
je kasno
za tebe, sve.

Zameni me znamenjem,
preobražajem me unakazi,
uriniraj,
spusti ukislu kap,
kao svetlosti prigušene
snop i slap.

Dahćem dok drhtim,
stenjem zgrčen u uglu
zida sobe od osame
ove, naše,
lične,
sveobuhvatne,
žigosane.

Tako bih pronašao,
tako bih otišao.

Spas ti dao.
Oboma.






IVA PEJKOVIĆ / MAČKA U ČIZMAMA / ZIGO edicija KATAPULT / RIJEKA 2007. / 178 stranica

[/IMG]

Prozni prvijenac mlade zadarske spisateljice Ive Pejković, simboličnog naziva Mačka u čizmama, nije još jedan tipičan ženski roman. Baš naprotiv, Ivin promišljeno postavljeni subjekt, u tom svijetu «perlica», «šljokica» i «kremica» teško se i nevoljko snalazi. Namjesto danas popularnih «droljastih» suknjica, u njenom se ormaru nalazi «sama crnina, za sto godina žalosti». No, subjektov «dark-side» ne prelazi «granicu», iza koje, pod pravim kutom i s dovoljno svijetla, zadržava svu potrebitu šarmantnost poželjne ženske osobnosti.
Mačka u (Dr Martens) čizmama iskrena je priča, prostrta između studija u stranome gradu, posla i vraćanja vikendima kući, o kontinuiranoj potrazi nekog «vrtoglavog odsjaja» u «Njegovim» očima. Taj nedostatak muške prisutnosti definira je kao osobu koja se ne seksa, no svakako joj nije potrebno objašnjavati priču o «pčelicama i cvijeću», ali nije ni «luda potencijalna zaljubljenica izgriženih noktiju, u bjesomučnoj potrazi za Onim pravim». A, pozovete li je na svoje vjenčanje, svakako će se pod, za taj dan prigodnom vestom, nazirati njene trošne «marte», koje, u kombinaciji sa «crninom» upotrebljava kao vanjski štit svog najvećeg unutarnjeg blaga, do kojega teško da ćete doprijeti. Osim ukoliko niste «On».
Iva Pejković u svojoj knjizi ukazuje na ljepotu «naizgled ružnog» i vrlo vješto skreće pozornost protiv očekivanih stereotipa i pravila, baš kao što je to nekada činio i Charles Baudelaire u svojim lirskim stihovima.

Za dodatne informacije o knjizi kliknji na: www.zigo.hr








IVAN GLIŠIĆ / MOJE DRŽENJE S LORENSOM – Lepota ružnog, nikome potrebna / ALLBEST LITERARY FACTORY / ZEMUN 2008.

- DAVID HERBERT LAWRENCE (1885 – 1930) - MONOGRAFIJA

[/IMG]

Imajući na raspolaganju književno iskustvo, kojeg je autor stekao, ne samo stručnom diplomom materinjeg jezika, već i uspješnim osmišljavanjem tridesetak vlastitih književnih djela, te detaljnim proučavanjem tisuće svjetskih, a nepomiren s činjenicom da se njegovom, reklo bi se, slučajno otkrivenom, favoritu engleske književnosti David Herbert Lawrence -u, posvetilo toliko razočaravajuće malo svjetske pažnje (pa, i ponajprije od vlastitog naroda), opčinjen njegovom ljepotom stvaranja, kroz svojevrstan prigovor, sastavlja ovaj esej, pod nazivom «Moje druženje s Lorensom – lepota ružnog, nikome potrebna».
«…Lorensov problem je u tome što je prvi engleski pisac radničkog porekla, a najbrojnija čitalačka publika je iz viših staleža koji su formirali ukus i čitalačkoj publici nižih. Kako prihvatit ovog, a da ne bude neka vrsta samoponiženja?» - odgovor na to i mnoga druga pitanja o David Herbert Lawrence -u, dati će vam Ivan Glišić u ovoj nimalo slučajno nastaloj monografiji.

KONTAKT: ivangl@sbb.rs





[/IMG]

NOVO! U dugotrajnoj međusobnoj suradnji, autor Ivan Glišić, odlučio je jednu od svojih uspješnih i davno rasprodanih knjiga, pokloniti, ovoga puta u elektroničkom obliku i to samo za vjerne konzumente Urbane riječi.


Besplatnu knjigu pronađi na: www.zutiker.blog.hr








NIKOLA ĆIRKOVIĆ / STONDIRANJE U PAKLU – anti-roman / KULTURNI CENTAR «VELIKO GRADIŠTE» / 2008.

[/IMG]

Nikola Ćirković, mladi apsolvent Srpske književnosti i jezika u Beogradu, elokventno se koristeći međuprostorom između glasnog muzičkog trash-a, mrzlog piva, gandže ili skanka, u svom kreativnom nastojanju, iz jezičnog se rječnika, sasvim promišljeno, odlučio poslužiti svim ponuđenim riječima, pa tako i onim, nimalo manje važnim, s posljednjih strana važećeg bontona.

U pokušaju da napiše roman, u svom anti-romanu "Stondiranje u paklu" Ćirković nam daje odgovor na nepostavljeno pitanje zašto to nije uspio, pri čemu su, kroz sto šest stranica teksta, «novi događaji, likovi, epilozi, predgovori i krilate fabule, dolazile iz svake nove boce, novog jointa». Na taj način, autor, kao primarni subjekt, vješto «balansira između stvarno-stvarnog i imaginarno-stvarnog», držeći tako, s dovoljnom dozom sigurnosti, sve konce u rukama, kojima taktično negira postojanost okrajkom načete težnje o potencionalnoj apstinenciji, svjesno se okrećući bezizlazu svog zatvorenog kruga u kojem i dalje «noći vonjaju na višednevna netuširanja, gandžu, prdež i cugu». Nakon onih noći koje od prekomjerne masturbacije «plivaju u rekama sperme», a kao takav, naš subjekt nije strana pojava. On je pristojan momak iz susjedstva, kojeg svakodnevno pozdravljamo u liftu, supermarketu, redu za kruh. I njegova prividna naklonost samo je prikladna kulisa za vlastitu tajnu, kakvu svi imamo.

- Kad ćeš napisati knjigu? – upita ga Karlo B.
- Kad za jebanje, duvanje i piće pronađem toliko sinonima da mogu sve razvući na više od sto strana…

Kontakt s autorom ostvarite putem E-maila: vinjakpivo@gmail.com a nikako mu nenajavljeno ne zvonite na vrata. Neće vam otvoriti. Samo će se praviti da ne čuje zvono. Eventualno, još će lijeno počešati jaja…

NAPOMENA!

Ukoliko ste čednog duha i visokih moralnih načela, nemojte čitati ovu knjigu. Ukoliko ste skloni feminizmu, odgajani i živite vjerskim životom, također nemojte pročitati ovu knjigu. Ukoliko niste promiskuitetni ili teško podnosite alkohol i THC, također nemojte pročitati ovu knjigu. Nemojte ni ako vam smeta glasan Punk. Ne trebate se ni sa mnom družiti…








BRANISLAVA B. KOSTIĆ – GACA / SMEHOM PROTIV SVIH NEVOLJA/ DIY IZDANJE / KRALJEVO 2006.

[/IMG]

Da nije nimalo neumjesno smijati se nevoljama Branislave B. Kostić – Gace, opisanim kroz njezine dvadeset i četiri priče, dodatno nas sama autorica, osim zvučnim naslovom – «Smehom protiv svih nevolja», tješi i uvjerava neiscrpnim «smajlićima» na krajevima dotičnih rečenica.
Priču nam priča blisko, nenametljivo, ne stavljajući na prvo mjesto formu jezika, kojom bi nas možda trebala zadiviti, ili ostvariti prepoznatljivost književnog pisma. Umjesto toga, uspostavlja pažljiv odnos s čitateljem, koji će nas polako, ali poput promišljenog pauka, vješto uplesti u svoju mrežu prijateljskog odnosa.
Branislava B. Kostić – Gaca, obraća pozornost na svaki lik i nikoga ne ostavlja sporednim subjektom. U svojoj nostalgiji, svakog se prisjeća u potpunosti, pod punim imenom i prezimenom, makar za to vrijeme, «rezala si prste, padala u šahtove i nesvijest, ili gubila ušteđevinu…». I time nam je još jednom potvrdila kako u životu zapravo nije nimalo važno naučiti ne padati, već ustati se, nakon što se padne. A, ako ne znate kako, pitajte to Gacu na: nochoice@nadlanu.com









IRENA PUŠNIK / STIH PRIJE SNA / VLASTITA NAKLADA / 2008.

[/IMG]

Koristeći se ljubavnim žargonom Irene Pušnik, moglo bi se reći da njena poezija ovjekovječena naslovom «Stih prije sna», predstavlja «način da ga preda vjekovima u mreže nezaborava». To je temelj s kojeg ona život često posmatra postranice, ignorirajući početak i kraj. Tako, u svome životu Irena, nimalo sebično, ostavlja dovoljno mjesta samo za primamljivu i nepročitanu sredinu. Stoga se, propadajući kroz njena obzorja promišljenih stihova, s gotovo točnom preciznošću može odrediti stupanj neprekidnog traganja za emocijama, čime nas još dodatno uvlači u svoj lirski kontinuitet, iz kojega se, čini se, čak ni ona sama više ne može tako lako izvući. Barem ukoliko prije ne «smrska sve čekićem», ili pobjegne negdje daleko. Tko zna, možda i u Barcelonu…

Svoj primjerak zbirke možete osigurati na: ipusnik@gmail.com ili u kakvoj boljoj knjižari.



iz zbirke:

SLIKAR I JA

Uvijek sam razmišljala u svojoj glavi
da ću završiti s nekim slikarom
u njegovom ateljeu
(on me slika, jebe, slika, pa jebe).

Sasvim bi me prebojao ili
napravio od mene kolaž.
Kist bi namakao kapljicama vlastitog znoja.
U boju pa u znoj,
platno, kožu.

Uresio bi me po svom instinktu
i takva bih se našla na izložbi njegovih
najuspješnijih djela.


SPOJ

Muškarac za kojeg brijem noge
posuđen je iz prošlosti.
Njemu neka druga žena
priprema obrok od svoje svakodnevice.





IGOR KOLOVRAT / SOBA 108 / ZAPISI IZ REMETINCA / KILOVAT SISTEM / ZAGREB 2006./

[/IMG]

Činjenica da je redni broj 108. zatvorske ćelije i njenih nepunih 3x3 kvadrata, s četiri nagurana kreveta i jednim zajedničkim ormarom, bio sasvim dovoljan Igoru Kolovratu da se uvuče kroz sabijene prozorske rešetke i iz melankoličnih zidova kaznionice „Remetinec“ ispiše osebujnu robijašku priču, više je nego dovoljna da bi svojim tekstom zatresao duboko ukopani temelj najviše hrvatske književnosti.
Usprkos njenoj «skučenosti», sto osmica nipošto nije roman koji je «zakinut» pred ostalima. Naprotiv, autor izvanredno manevrira prostorom i reklo bi se preciznom uvježbanošću s kojom oživljava likove sasvim prosječnih karakteristika, umjesto, uobičajenih za tu temu, filmsko – zatvorskih snagatora. Time je kolovrat, još jednom stavio naglasak na veoma tanku granicu između dva potpuno različita svijeta koja su međusobno odvojena tek čeličnim vratima dvorišne kapije Okružnog zatvora.
I na kraju, ovaj roman zbog kojega vjerojatno nećete cijeniti više vlastitu slobodu, ali ćete neminovno preispitivati pojedine moralne granice, nameće mudro i nepostavljeno pitanje: kakva bi tek bila stvorena priča da je Igor Kolovrat imao bar malo više prostora?





ZELENI KONJ / BR 19 / TEMIŠVAR, BEOGRAD, NOVI SAD, ZRENJANIN

[/IMG]

Iako je na njegovom malom formatu korica, A6, mislim, otisnuto vrijeme izlaska «maj 2007», svjetlost je dana ugledao tek sada, gotovo godinu dana kasnije, te kroz svojih dvadeset ponosnih strana, ovoga puta tiskanih plavom boljom, donosi novitete kratkih priča i poezije, autora s područja, uglavnom, bivše nam države, imenom i prezimenom: Damjan Pejović (Novi Sad), Odisej Elitis (istaknuti grčki pjesnik, 1911-1996), Miljana Kadijević (Beograd), Franko Bušić (Split), Daniel Radočaj (Pula), Jovan Matović (Beograd), Fedar, Ema Pajić (Beograd), Zdravko Trivić, Zorica Brkić Zoca (Beograd). Unatoč svom malom formatu, ništa nije «manji» od ostalih, osim kada je riječ o njegovoj cijeni. Naime, to i jest jedan od ključnih razloga što sam se, od svih književnih časopisa, odlučio recenzirati upravo Zelenog konja. Pristojna naklada od 300 komada, dijeli se POTPUNO BESPLATNO. Za one koji nisu bili te sreće, poput mene, dobiti nekoliko štampanih izdanja, preslike njegovih dosadašnjih brojeva, kao i sve ostale informacije vezane za ovog malog diva, mogu dobiti na:

http://rastko.ro/konj/arhiva.htm






O TEBI MENI MORU / SEBASTIJAN AVET PETAR PANK / DATA ART+ / ČAKOVEC 2004.

[/IMG]

Sebastijanova poezija objelodanjena kroz osamdeset A5 stranica dojmljivo oslikanog prvijenca, već samim uvodom na poleđini korica, nikako nas neće ostaviti ravnodušnima, koliko god o poeziji znamo, ili ne znamo. Naime, Sebo je jedan od onih malobrojnih pjesnika, koji, beskompromisno, slijedi HARD-BLOOD-SHOCK pjesnički (pa i širi) književni pravac, kojeg je u Hrvatskoj, ali zasigurno i puno, puno šire, utemeljio svestrani vinkovački umjetnik Ivica Čuljak – Kečer II, možda ipak nešto poznatiji široj publici pod pseudonimom «Satan Panonski» (pogledaj dolje recenziju za knjigu «Prijatelj»). No, «O TEBI MENI MORU» svakako nije Kečerov plagijat. Naprotiv. Sebo se izvrsno snalazi u pjesničkom izričaju, i svojim melankoličnim radostima. «Obitelj tragično preminulih ruža, Putnik koji šuti, Ustrajan, Ratnik…» samo su neki od naslova, iza kojih se, kako i sam kaže, «ljuti, plače, igra, smije, voli i ljubi». Ukoliko ste voljni podijeliti autorove emocije, ili barem provjeriti je li još uvijek sve u redu s vašima, latite se knjige, u obližnjoj knjižari, po cijeni od 49,00 Kn ili direktno od nakladnika, po nezanemarivom popustu.

iz zbirke:

TEBI

Nosi li te kada čežnja?
Lagano, ludo, djetinje
Poput pahulje,
Nosi li te morem,
Tim beskrajnim plavetnilom,
Zvjezdanim svemirom
Koji se kida,
Lomi,
Na malene djeliće strasti,
Na čekanja uzalud
I molitve u prazno,
Gledanja u dlanove,
U oči.
Nosi nas nježno vrijeme,
I sunce i mjesec,
I more i zvijezde.





SVETA DEVALVACIJA (drama po motivima iz Grčkih mitova) / IVAN GLIŠIĆ / ALLBEST LITERARY FACTORY / ŠABAC 2007.



Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Najlakše predstaviti ovu knjigu biti će za početak odgovoriti na pitanje, za one možda malo manje upućene – tko je Ivan Glišić? No, obzirom na njegovu kreativnu i opće umjetničku privrženost, to bi doista potrajalo. Stoga, predstavit ću ga, skromno, kao što je skromno predstavljen i u predgovoru ovog njegovog novog djela:

Ivan Glišić je šabački književnik i novinar, autor je preko trideset kjiga poezije i proze. U bivšoj Jugoslaviji dvaput bio tekstopisac godine, 1974/'75, za hitove Josipe Lisac (Veče u Luna parku) i Darka Domijana (Ulica Jorgovana, Laku noć, Katarina, lp Pastir kraj vatre), na muziku Rajmonda Ruića. Jedan je od rodonačelnika naše andergraund, punk i hardkor literature. Objavio je i monografije «Bure i osame Miloša Crnjanskog», Amor u Borinom Vranju (obe prva nagrada Borbe i Večernjih novosti 1986.), Mikelanđelo / avanture tela i duha, Isidora Sekulić ili Ključ od sebe (povelja IP «Plavi jahač» i Isidorine zadužbine u osnivanju, 2003.), Gvozdeni jahač / Gorila IV ( (život filmskog glumca Alena Delona)… Priveo kraju i posthumno, za IP «Sfaros», priredio i objavio roman «Zub šestica», Dušana Savkovića. Osim «Svete devalvacije», Glišić ima i hc komediju «Žuti ker», a s Miroljubom Mijuškovićem – «kabare Čivija»…

itd, itd…(kada je riječ o ovom autoru, ovo je doista skromna biografija. To će zasigurno potvrditi svi koji poznaju njegov rad.)

Sveta devalvacija, kao što se to i u samom podnaslovu navodi, jest - drama. Po motivima iz grčkih mitova. No, samo površinski. Naime, uronimo li dublje u Glišićev tekst, time i u samu ideju, i zamijenimo li vrijeme radnje, mjesto i postojeće subjekte, današnjima, situacija će veoma podsjećati postojećoj, posebice onoj predizbornoj političkoj demagogiji, cikličkom obmanjivanju naivnog naroda željnog dostojnog vođe. To nije naglašena politika. Neutralna je (negira pripadnost ponuđenim stranama). Glišić ističe svirepost i težinu svrgavanja zasićene (u ovom slučaju mitske) vlasti, žrtvovanje za opće dobro. «Bi li ti bio bolji na njihovom mjestu?» - pitanje je koje nam autor lukavo nameće, uspoređujući jednako krvavu današnjicu, s mračnom i jezovitom dalekom prošlošću. Doista, bi li ti bio bolji vođa?
Sveta devalvacija je drama koja sigurno neće ostati nezapaženom kao literarno djelo. Time će, nadam se, u vrlo bliskoj budućnosti doživjeti svoje neminovno utjelovljenje, odnosno transformaciju – papir – kazalište. I neka joj je na tom putu sa srećom.

KONTAKT: Ivan Glišić, Moša Pijade 5 / 17, 15000 Šabac, Srbija.
E-mail: ivangl@ptt.yu







IVAN GLIŠIĆ / UPOMOĆ! BITLSI! / ALLBEST LITERARY FACTORY / ŠABAC 2007.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


UPOMOĆ! BITLSI! - sačinjava zbir prepjeva kultnog i nezaboravnog, i tada kontradiktornog benda "The Beatles" u izvedbi šabačkog književnika Ivana Glišića. Autor je ovom prigodom odabrao, po njemu, najznačajnija Beatlesova ostvarenja, prepjevao ih, ukoričio, te popratio zanimljivim pripadajućim novinskim izrescima, ili portretima - skicama - članova benda. Ovdje se zapravo radi o bendu koji je obilježio mnoge generacije. Jedna je ludovala za njim, čupala kosu, nastojala izgledati poput svojih idola, dok su ostale osjećale tek njihov snažan prizvuk, koji je uvijek dopirao od nekud, sa radio stanice, susjedovog gramofona, televizijske postaje... sve u svemu za današnje klince The Beatles-i su svakako glazbena prošlost, koju unatoć novim pravcima, i proteku vremena, ipak svi vrlo dobro pamte i poznaju. Oni su temelj za glazbu kakvu danas poznajemo, i koju danas slušamo. Bili su prekretnicom među dva glazbena svijeta. A njihova međusobna napetost, uveliko je osjetna i danas.


ROĐENDAN

Kažeš, sutra ti je rođendan.
Biće i meni divan dan.
Doći ću makar vladala bura,
srešću kod tebe mnogo cura.
Od njih se čuju nove vesti,
al' će se, bogme, dobro jesti.
Na stolu čeka brdo kolača.
Raspalićemo remija i tača,
igraćemo tango i ča ča ča.
Plesaću s tobom ludi rok,
pićemo posle hladan sok.
I zato nek ti bude srećno,
i zato nek nam žive večno
ROĐENDANI...




ČETRDESET I ČETIRI PLUS ŠEZDESET DEVETA / DANIEL RADOČAJ / KNJIŽEVNI KLUB BRANKO MILJKOVIĆ / BIBLIOTEKA SEMANTIQUE / KNJAŽEVAC 2006.

[/IMG]

"Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta" objavljena 2006. u nakladi književnog kluba Branko Miljković iz Knjaževca, urbani je prikaz hrvatske poezije u prozi socijalnih (često i buntovnih) tematika, koja izlučuje specifičan humor ozbiljnih situacija sortiranih kroz četiri tematska pitanja. Autorov pristup tim pitanjima je spontano realan, ali ne i nužno melankoličan, već iskreno – stvaran. Drugim riječima, Daniel Radočaj se ni u kojem trenutku svog pjesničkog subjekta nije nimalo trudio život prikazati ljepšim nego što to on jest, čime nas povjerljivo uvodi u svoj misteriozni svijet međuljudskih odnosa koji mu često služe kao inspiracija.
Daniel Radočaj dobitnik je Iskonove nagrade za kratku priču «Ekran priče 02» i zastupljen u dvadesetak tiskovina, aktualnih i vodećih književnih glasila.

Zbirku naruči za samo 40 kuna na: knjigaart@gmail.com


IZVOD PJESAMA IZ ZBIRKE:


VIZUALNA KOMUNIKACIJA

tad smo bili pankeri

hodali bi gradom
u crnoj koži
uzdignutih irokeza
omotani lancima…

sad pišemo poeziju

lirsku
i epsku

nerijetko i aforizme

a publika i dalje
ima jednako lošu
percepciju događanja…





OSJEĆAJ ZADOVOLJSTVA

u potpunosti razumijem
to duhovno ispunjenje
pijanih i
ne obrijanih građevinara
koji se nakon
sirovog seksa za sto eura
zadovoljno vračaju
debelim brkatim
suprugama…

tako se i ja osjećam
ponekad
nakon što
napišem pjesmu…




PJESMA O NJOJ

da ti nisi beskrupulozna kurva
što opslužuje razroke hepatitis - pijance
za čašu hladne cedevite
kojom izbijaju jutarnje mamurluke
ovo je mogla biti
i ljubavna pjesma

i da ne širiš noge baš svakom đaneru
što ti uspije prodati svoju
jeftino-otužnu životnu priču
ovo je mogla biti
naša pjesma

u ovoj su se strofi mogla
spominjati naša djeca

dvoje, troje
nasmijanih anđela

ili prvi doručak
kojeg bih ti u krevetu poslužio

i svi oni idilični piknici
kojima bi nam ispisivali nedjelje

samo da ti nisi kurva

da nisi kurva
i da usnama kojim bi me ljubila
besramno ne sišeš falose

…ali
kome je danas još stalo do poezije


ps. jednom si poželjela
da napišem pjesmu o tebi.
tada nismo znali
da će ona ovako zvučati
(ili da bi mogla ovako zvučati)

jebiga malena…





RADIJE…

gledajući kako se neumorno
bojama ulaguje sobnom zrcalu
sve sam sigurniji u to
kako više nema žena
koje:
- se mogu sredit
u deset minuta
- imaju više morala
od nanesene šminke
- su sposobne podijelit zalazak sunca
uz sendvič s osobom koju vole…

pa se s nekim čudnim
osjećajem poraženosti
krišom iskradem iz stana
i radije nekud odem
s dečkima na pivo…




NEKOLIKO RIJEČI
O MOM PRIJATELJU LARIU

lari radi na građevini
puši plavi walter
pije pivo poput vode
brije glavu
nema zube
želi vidjet australiju
i da zna da pišem o njemu
najradije bi me ubio…





IVICA ČULJAK / PRIJATELJ / SLUŠAJ NAJGLASNIJE / ZAGREB


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


«Prijatelj» je antologija Ivice Čuljka, koja obuhvaća njegovu cjelokupnu pisanu riječ, od cjelokupnog prvijenca «Mentalni ranjenik» iz devedesete, do aforizama, neobjavljenih proznih ostvarenja, te tekstova Satana Panonskog, koje je Ivica Čuljak izvodio pod tim pseudonimom, uz maštovite popratne scenske vratolomije. Neupućenima, i onim manje, pri samom spomenu tog fantazmagoričnog pseudonima vinkovačkog destruktivnog artista, tek će se krv slediti u žilama, dok će oni upućeniji s njegovim djelovanjem znati s kolikim će se jedinstvenim vrijednostima i pjesničkim izričajem morati suočiti među listovima.
«Prijatelj» svakako nije tekst kojeg ćemo po završetku čitanja odložiti na prašnjavu policu knjiga i zaboraviti njegov sadržaj. S njime nećemo ni podložiti rasklimanu stranicu ormara i posuđivati ga prijateljima. Držat ćemo ga sa strahopoštovanjem stihova koji će još dugo vijugati dobrodošlicom naših misli…

Knjigu nabavi u nezavisnoj distribuciji «Slušaj Najglasnije» Zdenka Franjića na: franticz@hi.htnet.hr - osamdesetak kuna primjerak.



IZVOD PJESAMA IZ ZBIRKE


SVOJOJ MAJCI

nije bilo pravde, ne istine
laž mila moja starice
laž bogataša raskalašenih
što ništa sveto im nije.
Tri Tvoja najljepša pupoljka
što odgajala ih jesi
ruke zle svireposti
Tebi su otrgnuli!!!

Obuzdaj se, ne ludi!
Ne traži nas više u svom bunilu
odagnaj posljednjim grčem halucinacije
ne priviđaj i ne nadaj se nikad
sve je zakopano
nismo u našim posteljama
uzalud trpaš u peć drvo bagrema gorljivog
ne očekuj, da vatra Te ugrije!
Majko! Vatrom spali nepravdu
svojom ljubavlju, učini da izdržimo!

...kad je moja majka ostala bez nas tri sina,
Vlado i ja u zatvoru, Franjo u vojsci,
te sam riječi bolu njezinu usmjerio!



U DALJINI

Tamo u mom kraju
gdje tiha lipa ljeto nagovješta,
gdje mrav maleni ruje u zanosu,
slobodno koračah;
ptica mi nevjesta,
nevjesta i žena,
ljubav jača od proljeća.

Krasni su dani
u mom kraju hrčka i cvrčka,
leptiri neuprljani bijeli
nad lokvom gleda kako se brčka,
debeli bravac i sve to tako.
Ja sad nemam te slike!



U SUBOTU

Jedne subote mi ćemo poći,
sami, nikoga biti neće,
po travi rosnoj naša stopala
obilježit će novi put sreće.

Nikoga neće biti te subote,
sami, bez zlih očiju ljudskih,
na vrhu brda, u gustoj šumi,
dok ljetna kiša po nama pljušti.

Gledat ćemo izlazak sunca,
fanatici, ne prosti ljudi,
poželi igru gdje lijepo će biti,
i dan i sat pred nama su dugi.

Dvojica po istom putu,
od radosti oči nam suzne,
zaboravi crne dane prošle,
neprospavane noći i sne ružne.

Te subote rastati se nećemo,
obični smrtnici mi nismo,
za sva vremena skupa ćemo biti,
više mi nećeš pisati pismo.




CATCH-u
Jutro mog proljeća nepostojećeg
Glagole bez imenica u rečenici
Vrhuncu najviših gora edenskih
Sine kozmosa i apostolu Spasiteljev
-UZVIKNI!
Povedi me, Bože, gdje noć i dan umiru
Gdje nema kaveza, za zvijeri, ptice i ljude
Gdje šišmiši i sove ne plaše praznovjerne
Gdje zlikovci istinu ne mrze
-POVEDI ME!
Povedi me, Gospode, kad spereš sve grijehe
Kad Sunce za pse izlaziti neće
Kad neće majka nad sinom plakati mrtvim
Dok ne bude još najskuplja laž ljudska
-UČINI ME!
Učini me Faraonom dostojnim sebe
Faraonom dostojnim pijenja presvete krvi Tvoje
Dostojnim poljupca, zagrljaja i ugriza
Dostojnih suza koje pustiš za mene
-SPASI ME



KADA JA BUDEM HTIO

Možete pucati,možete me zgaziti,
a ja ću umrijeti kad ja budem htio...
Možete mi pušiti, mogu vas jebati,
a ja ću svršiti kad ja budem htio.
Kad ja budem htio, vrijeme će stati,
proljeća neće biti,
sve oči će plakati...
Dolazim Punkeru krvav
da te poljubim...



SATAN PANONSKI

Hajde!
Reci mi tko sam
u ovoj noći dok strah te
i cio drhtiš okovan
u sagledavanju dubine svoje samoće

Moj osmijeh nikad isti
i jednako jako nedokučiv
a ti lomiš prste,
treseš usnama usplahirenim
što li sam mislio
za kazati pogledom!



ZABORAV

Pogledaj brate krv moju,
Ožiljke i spaljeno meso
Umij se u crvenilu užasa
U agoniji slomi mi prste


Zaurlaj sine u bijesu
Pa kazni bićem tu kurvu
Uništi, jer rodi monstruma


Zaboravi godišnje doba
I vrijeme
Zaboravi i kad te budu
Mučili
Zaboravi i ne izusti
Ni slova
Zaboravi



RIJEČI

...nisu o meni
...jesu iz mene
Ne pišem o sebi
Pišem iz sebe







Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se